morgana

Ima onaj jedan pokret rukom zbog kojeg izgledaš izgubljeno, dok stojiš pred svima koji od tebe očekuju da budeš pametan. Nikad nisi ispunio njihova očekivanja. Nikad nisi bio izgubljen, ali si im dopustio da te zbog tog pokreta ruke ocjenjuju oni koji znaju manje od tebe. A ja sam te posmatrala i šutila. Valjda sam gledala kroz tebe. Ova pjesma se sluša glasno.

 *Moj prvi dan škole sam malo zakasnila. Ušla sam u natrpanu učionicu u prizemlju stambene zgrade, dok su roditelji čekali svoje prvačiće ispred. Sjela sam pod djevojčice Alme (koja se nedavno udala, saznala sam) i bez pozdrava samo rekla: "Ja sam Morgana." *  Moj prvi školski crtež učiteljica Zuhra (nadam se da je još živa) je ružila. Svi su trebali nacrtati Čiču Glišu, a ja sam nacrtala "pravog" dječaka, jer znala sam bolje od Čiče Gliše. * Moja prva vježbanka bila je prepuna malog, pisanog slova S, jer je moralo izgledati kao kod učiteljice Zuhre. Ta draga žena je imala […]

Kad noćno nebo iz boje mraka pređe u boju lavande, a zvuk automobila bude zamijenjen poklicima u kojim osluškujem tvoj glas, shvatim da je grad noću lijep i među strancima, jer da znam gdje si i šta radiš, ne bih imala koga čekati pod nebom lavande niti bih imala kome pod hladnim vjetrom slati tople misli. Ti si hrabar i uvijek ćeš naći svoj put. Ali ja ću uvijek brinuti. I kad budemo dalje od dalekog.