morgana

Znam da te često ostavim da čekaš na trosjedu ispod pogužvane dekice, znam da to često radimo i na stolu, a ni na podu nam nije mrsko. Na krevetu nam je nekako najugodnije, samo brzo zaspim, pa se osjećam kao da te zapostavljam, ali više od svega volim te u hodu, po cijelom stanu, u kuhinji, u kupatilu, iz sobe u sobu, uza zid, uz vrata, dok se ogledamo, jer tad nam ide najbolje, upijam te kao suha zemlja vodu i ostaješ u meni dugo. Koliko me nerviraš, toliko me oduševljava s kojim te entuzijazmom ponekad mogu držati u rukama […]

Treba brzo plakati za konjima, za anđelima, za djevojčicama, koje bez grudi leže na ulici, za ranjenicima sa izgubljene tačke svijeta, što otvaraju svoja usta za varljivim ljubavima. Treba brzo, brzo plakati, plač je mudrost, koja će ublažiti nevinu bol ljudi, što su došli vidjeti užitak umirućih pod noževima, a da pri tome nisu osjetili kako ih okružuje laž. Svakog dana neko nekome pojede srce, a neko sjedeći pred vratima izgubi bisere, zato treba brzo i spretno plakati, da se ne bi ugušili u istinskoj žalosti svijeta. Marija Čudina

Djevojka u mojim ustima. Ciganka s najsrčanijom pjesmom.