morgana

Evo najmanje pjesme! Manja je od zrna maka. U njoj je jedan osmijeh i pismo za jednog dječaka. Ako znaš ko ga šalje – što da ti pričam dalje. Ako ne znaš ko šalje – šta te se tiče dalje. M. M. A.

Nije problem platiti kredite, ali mi kamata otkida dio po dio razuma, jer zbog grižnje savjesti plaćam i tuđe. Niko više neće lihvariti nad mojim srcem. Neće više. Puna mi je kapa seljačina i njihovih poganih jezičina što zbog lijenosti nemaju pametnijeg posla nego lajati na druge.

Nije smrt toliko tabu tema koliko ljudi ne vole o njoj pričati, jer eto… nije to ugodna tema. I svi je drugačije percipiraju. Slagala bih kad bih rekla da se ne bojim smrti. Ustvari, nije da se bojim toga što me više neće biti na ovom svijetu, nego se bojim samog umiranja. A i koliko god da vjerujem da me poslije smrti čeka neki drugi život na nekom drugom mjestu, ipak se ne osjećam baš ugodno kad razmišljam o tome kako ću jednom sklopiti oči i nikad ih više neću otvoriti. Jer, ja ne znam šta je tamo i ne […]