morgana

dopustim sebi da izvučem žaljenje sa dna ormara i stavim ga na srce. Onda zapjevam, žaljenje vratim na dno ormara i narednih dana zaboravim zbog čega mi je stajalo na srcu. A i kako bi drugačije? You were my strength when I was weak You were my voice when I couldn't speak You were my eyes when I couldn't see You saw the best there was in me Lifted me up when I couldn't reach You gave me faith ‘coz you believed I'm everything I am Because you loved me.

Ko koristi moje vrijeme kad je meni najviše potrebno? Ko se igra žmire sa mojim živcima? Ko troši moje misli, a ne vraća uzeto? Ko bezbrižno spava sa mojim osjećajima ispod jastuka? Ko mi jede s vrha duše, pa ode prije nego što plati? Ko misli da se sve vage mogu pogrešno podesiti? Što ja ne volim one blogove vaaaazda zatvorenih komentara. Meni se odmah i ne čita… Znam da sam postavljala ovu nedavno, ali taaaaako je dobra da moram ponoviti.

Mjesto radnje: Ulica M.M. Bašeskije, preko puta DP-a, skoro pred najboljom buregdžinicom, odmah ispred nekog slučajnog frizerskog salona Vrijeme radnje: između 14h i 16h, vrijeme je varljivo Glavni likovi: Morgana i slatki dečko Sporedni likovi: prolaznici i nervozni vraćaoci s posla, te tete i ostala raja u frizerskom Kratak sadržaj sa nekim bitnim i manje bitnim detaljima: Morgana digla nos, ponosno se šetka sa slušalicama u ušima, sredila se pravo, haljinice i fazoni, jer je prije toga išla obavljat važne poslove. Nakon obavljanja važnih poslova ide po najbolji burek u gradu i u krucijalnom trenutku zanosno zamahuje kosom i baca […]