Kako sam provela dan

Odlučila sam krenuti na svom dvokotačnom nožnom okretalu sa guznim podupiralom na vožnju šetalištem. Predvečerje je bilo tiho. Visokosjedajući pod rep gledajući gospodin se vraćao sa posljednje vožnje te večeri, a svejeb i njegova jebnica su zadovoljni krenuli u sumrak. Sa jednog prozora čuli su se zvuci rukopipajućeg milodrndala. Spremalo se zrakotresno zrakobljeskalo. Zrakobljes je obasjao nebo i požurila sam se vratiti. Bilo je strašno u tom trenutku vidjeti pun kurac pučanstva, a nigdje žive duše. Totalno sam zaboravila na sutrašnji mozgojeb. Požurila sam do munjovozne stanice, ubacila sam dvokotačno nožno okretalo sa guznim podupiralo u munjovoz, jer je kiša […]

Sve nešto, a ništa

Kad čovjek pogleda ovaj blogger.ba, forume, fejsbuke i tako te, i nas sve pametne kako vodimo žustre rasprave, rekao bi sve revolucionar do revolucionara. I jesmo. Ja, na primjer, imam revolucionarnu i ekspanzivnu ideju o zamjeni stolice ispred kompjutera, da bih još aktivnije i udobnije mogla da učestvujem u iskazivanju čvrstog stava u svim pokretima koji se rađaju iza ekrana i umiru čim se ispišu. Što bih ja mogla sad gdje na roštilj, na travicu, na dekicu…

Vo(l)jno!

Uvijek sam imala afiniteta prema jezicima, što prema našem, što prema stranim i kad god bih krenula da učim neki, čak i samostalno, išlo mi je glatko. Nažalost, nisam nikad bila istrajna. Tek nedavno, u razgovoru sa prijateljem, zaključim kako jedinu, pravu strast što se tiče posla kojeg želim raditi gajim prema prenošenju znanja, tačnije Bosanskog jezika učenicima i to srednjoškolcima. To, naravno, znači da sam profulala profesiju za jedan cijeli krug. Jednu večer me, dok sam čitala razne gluposti po internetu, uhvatila tolika huja zbog nepismene omladine, da sam u glavi iste sekunde imala zamišljen plan i program po […]