Čekaj me, ja sigurno neću doći
Znaš, krenem, pa stanem, spava mi se i umorna sam. Daleko sam. Daleko sam od svega što me činilo bliskom tebi; probudila sam se jedno jutro i shvatila da sam daleko hiljadu emotivnih kilometara i više. Baš mi se oči sklapaju dok sjedim na mentalnoj klupi ispred perona broj neki, nisam ga zapamtila, i zamišljam da mi, kao u filmu, doktor za ljubav priča kako će tek nakon 15 godina da mi bude bolje. U procesu moram da se dvaput dobro isplačem, popijem šaku Deprozepama i da učinim još neke gadosti koje ne bih da izreknem. Jedno drugo jutro ću […]