Čekaj me, ja sigurno neću doći

Znaš, krenem, pa stanem, spava mi se i umorna sam. Daleko sam. Daleko sam od svega što me činilo bliskom tebi; probudila sam se jedno jutro i shvatila da sam daleko hiljadu emotivnih kilometara i više. Baš mi se oči sklapaju dok sjedim na mentalnoj klupi ispred perona broj neki, nisam ga zapamtila, i zamišljam da mi, kao u filmu, doktor za ljubav priča kako će tek nakon 15 godina da mi bude bolje. U procesu moram da se dvaput dobro isplačem, popijem šaku Deprozepama i da učinim još neke gadosti koje ne bih da izreknem. Jedno drugo jutro ću […]

Polja malina

Ispred mene su bili beskrajni redovi malina i kupina. Crveno s jedne strane, crno s druge strane. Iznad mene plavo nebo spajalo se sa dubokim zelenilom bujnog lista. Hodala sam otvorenih usta, zadivljena, opčinjena mirisom i bojama koje je zlatilo sunce pri zalasku. Sjećam se, iza mene je ostala mala vikendica, klupa ispred nje natkrivena grožđem. Jurila sam naprijed, kao da nema kraja, kradući maline i kupine objema rukama, trpajući ih u usta, kao da me neko goni. Zapravo su me pustili da pređem tih nekoliko, meni dugačkih, metara i jedem koliko god mogu, dok su oni uživali u ljetnjem, […]