Kao da sam malčice tužna

Otkako sam dobila djecu jedva sam cekala da odselim iz ovog stana. Doduse, plan o selidbi se javio i prije dolaska djece, ali sa djecom je peti sprat bez lifta plus nedostatak parkinga dobio neku novu dimenziju mrskoce i jedvacekanja da odem. Naravno, kako to ne ide uvijek po planu, namjera i zelja da odselimo razvukla se sa 2019., na evo 2022. I drugo sam dijete rodila ovdje i sad se i ona sama penje na peti sprat. Sutra cemo prvi put prespavati u novom stanu. Divan je, velik, prostran, nov… uredila sam ga ko sebi, sto se kaze. Pa […]

ToXic

Prečesto sam u životu bila rob stvarima, a naročito ljudima samo iz razloga što ih nisam znala odbiti, reći ne, prekinuti toksičan odnos… ili mi bude žao godina uloženih u odnos, bude mi žao truda, pomislim: “a, i nije nam uvijek tako loše”, a loše je čim pronalaziš x razloga da odgodiš druženje, čim se oneraspoložiš kad trebaš izaći s tom osobom i čim se sa tog druženja vratiš umorna i iscrpljena, jer ti energetski vampiri popiju svaki mililitar energije. Pametnom ne treba veći znak da je vrijeme da se makne iz takvog odnosa, ali ja eto nisam uvijek bila […]

….

Nisam nikad bila neki poznavalac ni obozavatelj djela Balasevica. Jednostavno nije vrsta muzike koja bi mi legla na uho i nisam htjela forsirati. Naravno, ponekad bi se cula tu i tamo neka pjesma, svidjela bi mi se, ali na upit slusam li ili volim li Balasevica, rekla bih ne. Jasno je, naravno, da je to izazivalo sveopste zgrazavanje njegovog fan kluba, ta kako je moguce da nisam sektaski naklonjena toj vrsti umjetnosti, ja to ne razumijem, bezdusna sam, mozda sam i glupa… haj ga znaj. I naravno, bilo je tesko objasniti da ja nemam nista protiv Balasevica niti njegove muzike. […]