Booože, Petra!

Zamolila me sestra da je probudim u 20h. Ja: N., hajde, ustani, osam je sati. Ona: (žmirka i razgleda oko sebe) Hm…? Ja: Rekla si da te probudim u osam, sad je osam. Ona: Navečer? Ja: Haha, jest. Ona: Koji je danas dan? Ja: (kroz smijeh) Pa subota. Trebaju ti doći drugarice da se spremate za izlazak. Ona: (udara se po čelu) Oooooj!

Baba taraba

Joj, što ja ne mogu ovih ja-sve-znam-i-uvijek-sam-ja-u-pravu-jer-sam-najpametnija baba po blogeru (a ni inače), eto, ja vama to ne mogu opisati! Sva se naježim kad vidim kako omladini dođu solit’ pamet. Umjesto da sole ručak, naprimjer. Otkud ta potreba da se hoda od bloga do bloga, među ljudima kojima mogu biti mame, i da sve i svakoga ispravljaju? Nemate svoju djecu da njih maltretirate? Mislim… stvarno, ali stvarno! Eto, izbacila sam svoju dnevnu frustraciju. Fala i prijatno. Raspoloženje: Sepultura – Ratamahatta Indeed, she couldn't.