Kad sam gladna…

pregledam recepte i maštam šta bih sve mogla skuhat. Kad sam gladna, jela bih i što ne volim; na slikama je sve tako primamljivo. Jede mi je grah. Jede mi se pizza. Jede mi se ramstek. Jede mi se pire krompir. Jede mi se krompiruša. Jedu mi se jaja, tunjevina, ćevapi. Jede mi se čorba. Mamina pogača s mesom. Pogača sa domaćim kajmakom i sirom. Krompir ispod sača. Tjestenina. Pastrmka s roštilja. Jagode. Sladoled. Čokolada. Joj… Raspoloženje: Twisted Sister – We're not gonna take it

Prvomajski, jupi je…

Iskreno, ‘nako, 1. maj mi nikad nije značio baš išta kao praznik. Tome svjedoči i činjenica da sam danas tek drugi put u životu taj datum provela s nekim društvom. A i da nisam, ne bih se osjećala nimalo zakinutom. Inače, kod nas ljudi vazda traže izgovor da nešto slave, da ne rade, da sjede, piju i roštiljaju. I ide im od ruke. 2007. godine sam mislila da mi je bilo dobro za taj 1. maj. Sad znam bolje. Danas je kiša uveliko pokvarila dan. Nije da nije bilo fino, sve u svemu, ali sjediti ispod tende cijeli dan, grijati […]

Little runaway with my heart, I'll be waiting…

Kod kuće, kod roditelja, ima jedno mjesto u dvorištu koje me apsolutno umiruje. To je jedna ljuljaška na kojoj je najljepše sjediti ili ležati kad sunce zalazi. Često, dok se izležavam na njoj i lagano ljuljam, moje misli su daleko od svega što me muči i neki neobičan spokoj osjećam. Roni, the ćuko, dođe, mota mi se ispod ruke, pruža mi šapu kao znak da ga mazim, a crvenkasto predvečerje boji okolinu i zlati sve divne boje koje pogledom mogu uhvatiti. Danas, u smiraj dana, zapuha jak vjetar, onaj predkišni. Nebo se naoblačilo, sve se nekako podiglo, usplahirilo pred oluju. […]