Mi smo braća poderanih gaća

Došla meni moja Žena jučer. Sve pet, sve haj, i ja taman kontam, vidi, džaba sam se sekirala, nisam baksuz za blogere, nije se razboljela (kao Locka), nije slomila ruku (kao Rebuilded), preživjet će do sutra (danas) kad bude vrijeme da je bezbjedno ispratim kući. Vratimo se sada na sinoć. Moja hrabra žena meni predloži da pogledamo neki horor u duhu petka 13. Veli da se boji horora i da ih ne vole gledat, ali tu sam ja uz nju, njena superžena, da je čuvam od svih zala i nemani što vrebaju iz ekrana. Skinemo "Egzorcizam Emily Rose" i moja […]

Čime se mjeri život?

On je imao mnogo novca. Imao je veliku kuću, imao je stanove u svim većim gradovima, imao je vikendicu na jadranskoj obali, "skromnu" jahticu, divnu ženu i pregršt prijatelja. Život je mjerio šuškavim čekovima i novčanicama, skupim odijelima, uglancanim cipelama, Rolexima i bijesnim autima. Kad se razbolio i ostao nepokretan, njegova lijepa žena je shvatila kako bi ona svoj život mogla izmjeriti u krevetu njegovog dobrog prijatelja. Mjerila ga je tako 9 godina, dok njen bogati muž nije preminuo, tužan i usamljen. Sav novac je trošio na liječenje. Osim onog novca koji mu je uzimala žena da izliječi svoje komplekse. […]

Let the games begin!

Prije neke 2-3 godine zavoljeh igrati Tekken. Bivši momak me na prvi dejt, čini mi se, odveo u klub da se igramo. Zbog Christie sam poželjela početi trenirati kapoeru (ona mi je najdraži lik u igri), ali nikad se ta moja želja ne realizova. Sve danas ću, sutra ću i tako nikad ću. Inače, nisam ja neki pretjerani ljubitelj igrica, ne kupujem ih, ne tražim, ali kad mi dođe neka dobra pod ruku, pravo se uživim. Ranije sam ih igrala mnogo aktivnije. Prva igra koju sam aktivno igrala bila je Doom, zatim Hexen, pa Doom II, čini mi se. Onda […]