Ono čega nema
Sanjam kako jedva čekam da ustanem, jer me potopi bujica emocija koje sam gurala uzvodno prema tvojoj brani. Svađam se sama sa sobom u zagušljivoj sobi s pogledom na sive zgrade šarenih prozora i karirane deke na štrikovima. Siluje mi čulo mirisa pretjerano cvijeće u spreju koje štrca sa plakara i u svemu tome ja ipak mislim na jedno. Baš sam nekako otužna u ovoj svojoj ljubavi; osjećam se kao da se nadmudrujem sa odrazom u ogledalu, uporno, svađalački kao da ću pobijediti u toj raspravi, a znam da neću. Pričam naglas sama sa sobom, smijemo se Ja i Ja, […]