O tetki, pilavu i starcima

Moj tata ima jednu tetku koji svi zovu tetka Cura. Ne znam zašto, nekad davno su mi i rekli, ali sam, naravno, zaboravila. Danas sam s roditeljima bila kod tetke Cure. Ima 84 godine. Zadnji put sam je vidjela prije više od 10 godina. Nije se mnogo promijenila, ali je oronula od starosti, usporila je, klonula. Ima neke tuge u onim njenim očima, valjda jer joj ni djeca nisu zdrava. Ne znam. Tetka Cura je nekad, dok je još bila vitalna i zdrava, pravila najbolji pilav na svijetu. Znam da ćete svi sada pomisliti na ono jelo sa rižom, ali […]

Ja sam djevojka sa sela, rumeno mi lice, velike mi…

Ja sam mnogo toga. Pa sam tako zajedljiva ako mi se dira u moje, pametna sam, kulturna, ljubazna, ponekad vrlo nesigurna, ponekad baš puna sebe. Sve s razlogom. U ovom trenutku sam nabrijana i baš me zaboli đon šta će neko od vas pomisliti nakon što pročita ove redove. Isto sam tako ponosna seljančica, seljačko dijete, dijete iz selendre, seljOnka, ma nazovite me kako želite. Nikad se nisam stidila svog porijekla, zavoljela sam mjesto u kojem mi roditelji žive posljednjih 12 godina, a i ja redovno navraćam, volim selo gdje sam živjela prve tri godine svog života. Baš sam danas, […]

Kući kada pođem ja

Najčešće mi, dok putujem od Sarajeva do mog mi sela, koje vam je ‘nako kod Doboja, razmišljam o glupostima, ali mi često padnu i genijalne stvari na pamet. U ta tri i po sata puta ja se naspavam, sjetim se davno zaboravljenih stvari, dobijem te tako genijalne zamisli i slično. Jednom davno sam negdje čitala o komplementarnim i analognim bojama, pa sam zapamtila da su plava i narandžasta komplementarne boje. Jedna zgrada između Zenice i Žepča ima izrazito plavu i narandžastu fasadu. Kad god je vidim sjetim se teksta o komplementarnim i analognim bojama. O odlasku frizeru najčešće razmišljam kad […]