Kako tužnih “ljubavi” ima

Pisala sam jednom o tome šta mislim o ulogama žene i muža u braku. Neću opet, ali pročitah maloprije nešto, što me natjeralo da se opet oglasim po sličnom pitanju. Kako ikome, ko tvrdi da svoju ljubav voli više od života, ko bi dao bubreg za nj, otišao pješke do Ognjene zemlje, može biti mrsko uraditi najjednostavniju stvar? Napraviti pitu, ispeglati košulju, pomoći ponijeti stvari na peti sprat… Ne mogu, brate, ne mogu nikako žena koje očekuju da se oko njih titra ko da su ih same kraljice izbacile iz svojih utroba, a sutra se pitaju što njihov muškarac ruča […]

S jutra na podne

Meni jedna moja tetka uvijek da košpice (u dalje tekstu špice, jer ja tako kažem) kad se vidimo. Ne da mi šaku špica, nego kese špica. Nisu to sad one kese iz Konzuma, ali, vala, puno bude i ovo što mi da. Obično onda one stoje tako, u kesi, dok se neko ne sjeti da ih otvori i onda ih jedemo dok nam na nos ne počnu izlaziti. Mislim da nema zaraznije, dosadnije, a beskorisnije grickalice. Ili šta su već špice. Nađem ja tako u kuhinji, neki dan, u limenoj kutiji Harija Potera, koju bespotrebno držim na stolu, kesicu špica. […]