morgana

Meni jedna moja tetka uvijek da košpice (u dalje tekstu špice, jer ja tako kažem) kad se vidimo. Ne da mi šaku špica, nego kese špica. Nisu to sad one kese iz Konzuma, ali, vala, puno bude i ovo što mi da. Obično onda one stoje tako, u kesi, dok se neko ne sjeti da ih otvori i onda ih jedemo dok nam na nos ne počnu izlaziti. Mislim da nema zaraznije, dosadnije, a beskorisnije grickalice. Ili šta su već špice. Nađem ja tako u kuhinji, neki dan, u limenoj kutiji Harija Potera, koju bespotrebno držim na stolu, kesicu špica. […]

Ja nemam smisla za humor jer se ne cijepam od smijeha na šale o sisama i guzicama, vic humor i preslikane šale. Ja nemam smisla za lijepo jer mi nisu lijepe iskvarcane djevojke koje, svaki dan, na štiklama hodaju u 14h po gradu, a izašle su tek u šetnju. Nemam smisla za lijepo jer mi se bljuje na isforsiranu ljepotu, ispeglanu, zacementiranu, nabildanu, čaršijsku. Nemam smisla za lijepo jer mi nisu lijepe ni djevojke kratke kose, u muškim hlačama spuštenog struka, u majicama većim za tri broja, bez imalo maskare da im uobliči oko. Ja nemam smisla za estetiku jer […]

Nešto sam pravo neinspirativna ovih dana i ne da mi se pisati. I nije da se mora pisati, ali eto… nek’ se nešto dešaJE. A ništa se ne dešaJE, osim što je ovo vrijeme pravo teško. A kad je teško, meni zdravoj (recimo da je tako), pitam se, kako li je tek meteoropatama i ljudima sa zdravstvenim problemima. Nervoza je na nivou. A nije čak ni PMS. Raspoloženje: Tap 011 – Dosadan dan