morgana

Prije nego što krenem sa pričom, prvo da se opravdam kako nikad ne znam kako da oslovljavam male ljude, patuljastog rasta, jer se sve bojim da ih ne uvrijedim. Tako da to izbjegavam, jer ne znam koji je naziv ispravan. Ali, evo, u konkretnoj priči ću reći čika Patuljak. Ne znam koliko vas (koji ste u Sarajevu) ima priliku prolaziti pored Muzičke, ali ja sam na toj ruti svakodnevno, jer živim u blizini. Ispred jedne buregdžinice preko puta Muzičke (koja je, usput budirečeno, imala najbolju krompirušu u gradu, a danas je zatvorena, štajaznamšto) sjedi taj čika Patuljak. Kad je lijepo […]

Dok ga je posmatrala sa visine, trudeći se da je ne primjeti, mislila je kako mu odlično stoji taj dugi, crni kaput. Stajao je naslonjen na jednu nogu i razgledao je oko sebe, kao da čeka nekoga. Prisjetila se, u času, svih njegovih mana koje su je nervirale, pitajući se šta je ikad vidjela u njemu. On je toliko drugačiji od onog kojeg sada voli. Nervozno je palio cigaru; i to joj je uvijek smetalo. Zašto ju je morao paliti u bolnici? Na bolničkom krevetu ležala je oslikana silueta nekoga njemu dragog. Pomislila je da mu je tu ležala mama […]

Ponekad ispravno, ponekad pogrešno, pod zvijezdama zimskog neba, uvijek je isto. Raspoloženje: …I will never know.