Merhaba, bre, krme te ubolo!
U jednoj kući je, kada je počeo rat, bilo zabranjeno govoriti "bre", jer to je "njihovo". Pomalo mi se čini tužnom ta kuća, čak i danas, uz sve selame i navodnu vedrinu koju nosi vjera. Neka, BA, oni znaju. Kada sam se nakon nekih 9 mjeseci od početka rata iz Njemačke vraćala u Hrvatsku, jer smo tako mogle biti bliže tati, brkati vozač autobusa me rasplakao ubjeđujući me da se ne kaže tata jer "tata se najeo blata". Babo je naš, tata je njihov. Moj tata ne jede blato, ti debeli, podli, brkati vozaču! Tata mi je poslije uz smijeh […]