Sve nešto, a ništa

Kad se u gužvi zbivanja ne događa baš ništa, kad je sve privid, a ti živiš iluziju i misliš da znaš nešto, onda je to najbolji pokazatelj nadolazećeg kraja. I kad te jed neka obuzme zbog činjenice da si nemoćan u masi, kao da to nije dovoljno, još i tuga naiđe, duboka i sramotno vidna svima oko tebe, pa bi se samo pokrio šakama po licu jer misliš da te tako ne vide. Pitaš se onda, koliko vrijedi jedna mala istina, koju znaš bolje nego neki drugi, kada je ne smiješ izreći na glas? Koju čuvaš za sebe, a samom […]

Dragi dnevniče…

Osjećam kao da mi nedostaje ogroman rezervoar tople mudrosti, vjerovanje u neko čulo koje ja nemam, a kojim ljudi osjećaju tako duboko da i ne moraju o tome da razgovaraju, niti da to uopšte verbalizuju. Tako bih često, prečesto, voljela da svoju misao i osjećaj mogu staviti u notu. Jer danima moja misao i moj osjećaj zvuče ovako, a ja ne umijem nikako da to izrazim. Kao da će oluja, a ja nisam spremna.

More i to

Ja kad odem gdje, a da to nije kući na selo, sve imam osjećaj da prođe više dana nego što stvarno jeste. Posebno kad odem negdje gdje sam odsječena od civilizacije (čitaj: ne koristim internet). Tako se za ovih 6 dana svašta desilo, a ja sve propustila. Velike li štete. Inače, odlazak na more mi nikad nije neki doživljaj. Odem, kupam se, bude mi fino i vratim se. Ali ovogodišnje moranje bi se ko i moglo nazvat nekim doživljajem. Mislim, bilo je pravo šega i smijala sam se svaki dan, nako od srca. Upoznala sam puno zgodnih Talijančića, Šveđana i […]