morgana

Jedno jutro, nakon dobrog sna, probude se blizanci u majčinoj utrobi. Rastežući se i sudarajući se u tijesnoj okolini, počnu se prepirati oko toga postoji li ili ne postoji život nakon rođenja. Razgovaraju blizanci u majčinoj utrobi: – Ma daj? Nemoj me zezati da vjeruješ u život poslije rođenja? – Pa, ovaj… Sigurno postoji nešto nakon tog rođenja. Možda smo sada ovdje da se za to pripremimo? – Jesi blesav! Život poslije rođenja? To nema nikakvog smisla. Kako bi to uopšte izgledalo? – Ne znam. Volio bih da bude puno svjetla! I prostranstva – a ne tako tijesno kao ovdje. […]

Sjećanje na danas neće biti kao sjećanje na jučer. Već je danas toliko hladnije od jučer, da ćemo sutra zaboraviti na danas i postaće nam nevažno. Nije to do vremena, to je do čovjeka u vremenu. Izrađuje li danas više iko foto albume? Otkako je digitalna fotografija uzela maha, ne pamtim kad sam izradila sliku. Kad sam je držala u ruci i prstom milovala lica na njoj, osmijehe zaleđene i deset godina unazad. Danas ona lica na slikama djeluju tako nestvarno, kao da si iz nekog drugog svijeta, gdje su ljudi znali da budu srdačni i da vole. Danas nedostaje […]

Dugo nisam shvatala šta znači kada kažu da treba otvoriti srce kad se obraćamo Bogu, te da svaka molitva i riječ Njemu upućena treba da bude od srca, da se srcem osjeća. Pitala sam se, kako ja mogu da učim na arapskom, iskreno i od srca, kada ja ne razumijem šta Mu govorim. Dobro, razumije On, ali ne razumijem ja, pa to automatski nije od srca. Godinama sam tražila taj pravi način, od srca. Ja se nadam da je On čuo barem neke moje molitve, sigurna sam da jeste. Ipak, čovjeka najbolje pokrene i trzne, osvijesti neki nemili događaj. Nažalost. […]