Jutros sam se prvo smrzla. Onda je kasnio tramvaj. Onda je nestalo struje. Onda je bila gužva u prometu. Onda sam kasnila na autobus. Onda sam sjedila uz radijator sat vremena. Onda mi je bilo lijepo, pa me iz te ljepote malo realnost trznu. Onda sam se u polusnu vratila. Pa sam se sekirala, satima. I sad sam nervozna ko pašče. A ja naopaka dana, kud ustadoh jutros… Wannabe raspoloženje: Leteći odred – Sanjao sam moju ružicu

– Alal vera, šmekeru, udaraš čežnju, a? Mala tamo vene, a ti kuliraš pored reke. – Je l’ još tamo? – Tamo je, i ona i onaj mrsomud, babun. – Kol'ko me on nervira, kol'ko mi ide na živce! – Što, šta ti je uradio? – Ma nije mi ništa uradio, ‘naš, nervira me, brate, nervira me, ono faca njegova me nervira, i priča, brate… Nju Jork taj, jeb'o ga Nju Jork, jebo te… I dupe ono babunsko, crveno me njegovo nervira. ‘Naš šta, ja sam hteo njega da bijem još u srednjoj školi. – Pa što nisi? – E, […]