Sends shivers down my spine
Često nešto moram imati pred svojim očima i čuti svojim ušima da bih bila ubijeđena u stvarnost i (ne)ispravnost tih stvari. Često kažem, jer nije uvijek tako. Ponešto se podrazumijeva samo po sebi. Čak i kad je to vrlo banalno i/ili fiktivno ako dokazuje poentu, najčešće je dovoljno. I nema snažnijeg osjećaja od one struje koja prođe tijelom i strese me, naježi mi kožu, zaustavi dah i natjera uze na oči kad me udari svom svojom silinom. Dešava se jako rijetko, zato je tako nesvakidašnje, uzbudljivo. Orgazmično. Tad se uopšte ne bojim onoga što me neizbježno čeka. A pretpostavljam samo […]