… a ja sama kod kuće, ne znam šta ću od muke, slušam kuckanje i ignorišem duhove. Sinoć mene prenijelo malo i zakunjam na svom najdražem trosjedu. Ma nisam kunjala ni pet minuta kad me trznu iz one slatkoće prvog sna neko Hlupanje. Onako, poglasno. Skočim ja ko oparena, okrećem se oko sebe da skontam odakle dolazi, kad vidim ja moj televizor se lijepo i jasno ljuljuška naprijed-nazad. Taman toliko da se ne prevrne, a dovoljno da me ostavi otvorenih usta. Gledam ja, još ošamućena od naleta prvog sna, gledam u nevjerici i kontam u glavi mi se ljulja. Sve […]