Iritiraju me ljudi koji su uključeni u neki grupni posao, projekat, razgovor ili bilo kakav angažman, a onda kada se od njih traži sudjelovanje u tome, šute kao mutavi. To mi je nekako jednako iritantno onome kada pješak neće malo ubrzati korak ukoliko je zeleno svjetlo i za auta i pješake, nego lagano se šeta (kao danas jedna stuha, a pri tome priča na mobitel) kao da je izašla na modnu pistu. Ok, nećeš trčati, ali pokaži malo saobraćajne kulture. Takvi ti ljudi neće pridržati vrata, neće ti ustupiti mjesto u javnom saobraćaju ili redu, ukoliko si u kategoriji ljudi […]

Da vi znate kako je slatko kada dvoipogodišnje dijete pokazuje emocije onda kada misli da je niko ne gleda… tako moja E. poreda svoje autiće, pa ih miluje i ljubi, nešto im šapuće, daje im piti vodu i jesti kada i ona jede. Nosi na spavanje i pokriva… neko bi očekivao da su to lutkice, ali su kod nje to autići. I to tri specifično, od najvećeg do najmanjeg. Valjda su to tajo, mami i ona. 🙂

Nisam znala koliko mrzim igračke, stepenice, sarajevske, pretrpane autima i ishandrene, trotoare dok nisam dobila dijete. Neodgojeni ljudi koji ne znaju za pojam prednosti majki s kolicima, a da ne pričam za prednost invalida, vazda su me živcirali. Sad još više. Sad se sa takvima hladno posvađam. Doktori koji zakazuju termine u 10h, pa se pojave dva sata kasnije, dok čekaonica vrvi uplakanom, bolesnom djecom i nervoznim roditeljima, priča su za sebe. Sve što nisam voljela dok sam bila bez djeteta, sada s djetetom ne volim još više. Ali, zato mnogo toga što sam ranije voljela sama, s djetetom volim […]