low battery

Ne pamtim kad sam legla prije ponoći. U zadnje vrijeme i prije 1h iza ponoći. A prva ustajem, uglavnom prije 7 ujutro. I ponekad to funkcioniše, barem se djeca više ne bude usred noći, ali se češće pitam što sam već u podne umorna i što me, evo, svaka kiša uspavljuje i nosi toliko da svakih 5 minuta izlazim na hladan zrak da se malo dohavizam. Nego, žao mi, tih nekoliko sati kad djeca legnu je moje vrijeme, bez da me iko zove i treba i nešto pita… moje vrijeme da se isključim i uključim u šta ja hoću, bez […]