Smjehulja
Neću vam ni reć’ odakle mi ideja za ovaj post, tačno me stid kako mi sve dolaze ideje da nešto napišem. Meni je često smješniji nečiji smijeh nego, recimo, neki štos. Moja sestra ima čudan smijeh, nekome možda i simpatičan, meni pomalo iritantan. Šteta što se smjehovi ne mogu riječima opisati… Sve se nešto na prekide smije i kikoće. Dok, recimo, njena jaranica ima skroz smiješan smijeh. Nju kad čujem odmah se počnem smijati. Ja se često smijem ko foka. Ima onaj neki poster o tome… Samo se tresem, zvuk ne izlazi, i mašem rukama. To ono kad mi je […]