morgana

Sutra punim 25. Htjela sam ovaj post ostaviti za sutra, da onako, blogovski, slavljenički, obznanim blogovskom puku da punim pola od 50, a četvrtinu od 100, ali nema tu ništa slavljeničko, jer rođendan ne slavim godinama. A i koga briga. Ovo večeras je jedan dragi dnevniče momenat. Neko mora da trpi, a to će uvijek da bude blog. Već dva dana razmišljam o tom 1. martu. Liježem nervozna i budim se nervozna. Rekao bi neko da punim 85, a nije 25. Međutim, dosta duže od ta dva dana razmišljam da rješavam neke stvari u životu, da konačno posložim kockice jer […]

Not much has changed, pomislih dok sam prebirala po nekoj davnoj prošlosti, po onoj u martinaka u pola ljeta, s korzetima i nekim čudnim suknjama. Dok mi je The world is not enough na repeat po ko zna koji put večeras, sjetih se jedne osobe iz te prošlosti i kako se baš ta osoba nije nikad mijenjala. Mijenjale su se martinke, korzeti i čudne suknje na meni. Osjetih neku mješavinu gađenja i podsmijeha prema tim danim kad sam ga poznavala i dopuštala mu da bude kreten, jer mogao je biti samo ono što bi mu dopustila moja malenkost, daleko veća […]

… jer kad se opustiš obavezno se nađe neko da ti se, kao po komandi, posere na ćejf. Da prostite.