morgana

Not much has changed, pomislih dok sam prebirala po nekoj davnoj prošlosti, po onoj u martinaka u pola ljeta, s korzetima i nekim čudnim suknjama. Dok mi je The world is not enough na repeat po ko zna koji put večeras, sjetih se jedne osobe iz te prošlosti i kako se baš ta osoba nije nikad mijenjala. Mijenjale su se martinke, korzeti i čudne suknje na meni. Osjetih neku mješavinu gađenja i podsmijeha prema tim danim kad sam ga poznavala i dopuštala mu da bude kreten, jer mogao je biti samo ono što bi mu dopustila moja malenkost, daleko veća […]

… jer kad se opustiš obavezno se nađe neko da ti se, kao po komandi, posere na ćejf. Da prostite.

Što ja ne volim kad mi neki starohani kažu "djevojčice"… Ma nisu to ni starohani kol'ko su to oni debeli, masni pohotnici. Naježim se svaki put kad prolazim kroz Markale. Baš se nekako osjetim prljavo.