morgana

Sinoć mene neki merak snađe, pravo ono kafansko raspoloženje, samo što ne bi kafane, a ni alkohol baš ne pijem. Sigurno sam jedno dva sata slušala Džinovića i neke druge merakli pjesme, što nikako nije moj đir. Danas se nahodah i baš ugodno umorih. Sad kad uronim u kadu, a poslije u krevet, ne gine mi divan san. Baš bih vala mogla poslušat Harisa negdje. Nako… s rukama u zraku. Marsovko, ti si mi naumpala dok sam pisala post sa onim svojim postom o riječima koje voliš… ja baš nešto volim riječ Merak. Eto, sva je nekako rahat. 😀

Ne gotivim baš Joksimovića, i iako me ova pjesma neodoljivo podsjeća na neku koju sam već ranije čula, moram priznati da me oduševila na prvo slušanje. Što jes’ jes’, zna napravit pjesmu za Ojrosonga. Aaaa, jes’ mi lijepa, čak sam se naježila. 😀

Trenutno sam u takvom stanju da bih imala šta da pišem danonoćno. Neke stvari su potaman da ne mogu biti zadovoljnija ishodom. Opet, s druge strane ima toliko toga što nije potaman, neki ljudi u mom životu mi mnogo nedostaju, neke kockice ko u Tetrisu padaju na pogrešna mjesta i ostavljaju rupe, ali baš tako, kao i u Tetrisu, jednim drugim potezom izbrišem te rupe. Razumijem da vam zvučim nejasno, ali to je u redu; ovaj dio posta pišem radi sebe, da stavim crno na bijelo konfuziju koja mi vlada u glavi. Šta god da krene pogrešno sjetim se da […]