april is the cruelest month

Ispadala se da Bog da.

Cijeli dan nesto gnjavi, i bi i ne bi. Krenem po djecu, ona pocne padati iz neba i zemlje. Vratimo se kuci ko tri pokisle kokoske (odnosno kokoska i dva pileta), jer djeca ne znaju fino drzati kisobran, pa im jakne mokre, a ja zaboravila ponijeti kabanice.

Dodjem kuci, one nesto mrljave s ruckom, a mene nosi, zaspala bih, cini mi se, samo da sjednem i oci zaklopim. Gospodin muz hrce vec tri sata. Necu namjerno da ga budim, nek sjedi veceras do zore. Ako me ista izbacuje iz cipela u nasem braku, to je njegova sposobnost da spava bilo kad i bilo gdje, i ignorise svijet oko sebe, iako djeca skacu i galame pored njega, i pored svega toga, OPET traze MENE, jer ja nisam umorna i ne bih rado legla i malo dusu odmorila. Tacno mi dodje da ga docekam s papirima za razvod kad se probudi.

Na sve to ovo usrano vrijeme ne misli da se mijenja u narednih 10ak dana, cak ce biti i hladnije. Izvukla sam zimsku jaknu!

Ujedam koliko sam nervozna. Pogledam My Period Calendar i stvari mi budu malo jasnije…

Svejedno, ispadala se da Bog da!

Raspolozenje:

14 comments » Write a comment

  1. A djeca su uvijek vezanija za majku,što je i fiziološko i emocionalno normalno, a i to da baš tebe traže u ovo rano doba.

    Poznajem još jednog gospodina muža koji tako može spavat tri sata gdje god da se nalazi i što god da lupa oko njega ( a nije Kayne West xD )..

  2. April is a cruel time
    Even though the sun may shine
    And world looks in the shade as it slowly comes away
    Still falls the April rain
    And the valley's filled with pain
    And you can't tell me quite why
    As I look up to the gray sky
    Where it should be blue
    Grey sky where I should see you
    Ask why, why it should be so
    I'll cry, say that I don't know…

Komentariši