And when will we learn to see?

Sjećanje na danas neće biti kao sjećanje na jučer. Već je danas toliko hladnije od jučer, da ćemo sutra zaboraviti na danas i postaće nam nevažno. Nije to do vremena, to je do čovjeka u vremenu.

Izrađuje li danas više iko foto albume?
Otkako je digitalna fotografija uzela maha, ne pamtim kad sam izradila sliku. Kad sam je držala u ruci i prstom milovala lica na njoj, osmijehe zaleđene i deset godina unazad. Danas ona lica na slikama djeluju tako nestvarno, kao da si iz nekog drugog svijeta, gdje su ljudi znali da budu srdačni i da vole.

Danas nedostaje toplina emocije kada pogledam slike na kompjuteru. A sutra neće biti ni emocije, ni topline, ni slike u ruci. Samo hladni binarni numerički sistem.

Raspoloženje: Reamonn – Out of reach

13 thoughts on “And when will we learn to see?

  1. Uvijek je do ljudi, ne vremena…

    Baš prije nekoliko dana sam gledao slike i albume…osjetio neš…ne znam kako bih opisao…čudnu situaciju. Baš nekako glupo s ovom digitalizacijom, fuj…samo blejiš u kompjuter…a ono su neka lijepa sjećanja na nešto..

  2. Danas vise nema “Dodaj nam taj foto-album” nego, “De prikopčaj kameru sa TV-om” i onda svi sjedimo i blejimo, sto kaze Patafta..
    A bila je bolja ona situacija kad smo tako sliku prebacivali iz ruke u ruku, svi se zadube, pa komentarisu, ovako prolete i slike i sjecanja..
    I prije si se slikao samo jednom, dva puta..
    Sad na svakom koraku. Te glavu ovako, te onako, te na kaucu, te kod plazme, te na bojleru, te na masini za pranje sudja.. :/

  3. Ja još uvijek izrađujem fotografije. I radim ih sa cno-bijelim filmovima straim Konika aparatima. I nema ništa ljepše nego isčekivati rezultat svog truda, diviti se “uhvaćenim” momentima, mirnoj ruci i oštrom oku… I onda to sve pohraniti u veliku kutiju od prošlogodišnjih čizama! :)))

Komentariši