Još podavno su meni roditelji zamjerili kako sam hladna i distancirana osoba. Tako ponašanje u srednjoj školi se opravdavalo adolescencijom, a moje skrivanje iza nekih darkerskih fazona me još više izvlačilo.
Međutim, reče mama u nekoliko navrata kako sam i kao dijete, čak kao beba, bila neki ters i plačka i kako nisam dala da me iko dira i mazi. Onda je rodbina odjednom počela da primjećuje kako se Morgana promijenila, kako je pristupačna, vesela, nasmijana, kako je nova osoba. Šuška se, šuška…. Sjećam se da su to prvi prokomentarisali tetak i rođak, kad su me vidjeli kako se igram sa djecom i kako svima prilazim sa osmijehom.
No, moji bližnji i nisu baš promijenili prvobitno mišljenje kako im je velika kći hladna i distancirana. Iako sam pred drugim uvijek nasmijana, oni su još dodali da sam drska, bezobrazna, nestrpljiva i netoleratna, te da često galamim. Nešto najljepše što vam roditelji mogu reći. 🙂
Onda sam ja malo sjela i sebe proanalizirala i došla do poražavajuće istine – moji roditelji su u pravu. Dok je moja sestra svaku noć pred spavanje roditelje ljubila u obraz, čelo i kosu, ja bih im davala samo Ćao ili Laku noć. Dok se moja sestra ulizivala i ljubakala i grlila ih kad god joj nešto treba, ja bih tražila suhoparno i odrješito, pa kom’ obojci, kom’ opanci.
Nisam od onih djevojaka koje ciče kad vide prijateljice. Ne volim sa njima hodati gradom vodeći se za ruku ili ispod ruke. Mada, kada neka od njih to uradi, istolerišem. Ne dijelim radosne vijesti kroz ushićene zagrljaje, vrisku i poljupce. Ne tepam. Tek ponekad kažem Draga, ali više iz navike. U mom rječniku nema: srčeko (tako me jedna prijateljica naziva odnedavno i ne samo mene), ljepotice, maco, kuco, bebo, srećo, šećeru… Osim kad se zezam.
Nisam previše osjetljiva na tuđu patnju, iako suosjećam, ali rijetko plačem zbog drugih. Dok moja prijateljica plače jer za vrijeme jednog jačeg zemljotresa nije bila sa mamom, mene sve to nervira i ja čak ne bih ni nazvala mamu da je sekiram.
Ali, zato u mom životu uvijek ima jedna osoba na kojoj ja sve to nadomjestim. To uvijek bude moj momak, kad ga imam, je l’.
Na njemu ispoljim svu ljubav i pažnju koju uskraćujem drugim ljudima. Njemu tepam, njega volim, njega mazim, uživam kad me on mazi i miluje i uz njega sam ko mačka. Njemu dopuštam da me razmazi, da mi radi šta želi. Često znam biti i naporna.
Nikad nisam znala rasporediti svoju ljubav. A sad imam toliko ljubavi u sebi koja samo čeka da nekog uguši. 😀
Hvala Aspirin Complex, osjećam se mnogo bolje, osim što me boli svaki mišić u tijelu.
hej, morgana zlato:)) podijeli mrvicu ljubavi sa nama…
salim se za ovo ‘zlato’ :))
hahaha, pa vi, blogeri, dobijete više moje ljubavi no iko u mom životu, trenutno. 😀
Kako lijep opis. Naravno tvog stanja u kome se mogu pronaci i drugi.Mnogo lijepo 😀
ma roditelji su uvijek upravu
I sama sam ti takva… izuzev sto imam muza i sina… :p
Nunk, hvala 🙂
Ra, ti to tvrdiš kao roditelj :p
Iskrena, ih, tebi još lakše raspodijeliti “teret” ljubavi 😀
Nekako se pronalazim u ovom postu…ni ja ne volim sva ta tepanja,ne volim pokazivanje ljubavi (ali takva sam i prema momku, sto je problem jel?)
Mislim da bi sva ta osjecanja isla protiv mene, osjecala bi se slabo…a upravo to uporno pokusavam izbjeci…
Ma ja uopće ne razmišljam o tome, jednostavno sam takva, čka štaviše osjećam se neugodno kad me neko ljubaka i pipka.
Ti još hladnija od mene :p
Hahahaha pa sad jesam li hladnija ili ne ne znam…a taj osjecaj nelagode osjetim takodje jer cesto ne znam uzvratiti ta ljubakanja i pipkanja pa me onda nerviraju…
da, da, baš to, ne znam vratiti… 🙂
Dobrodosla u klub 😀
zahvaljujem 😀
Ma i ja sam takva. A što te briga, barem znaš da ne glumiš i da si svoja.
Rijetko kad je mene briga :p
Jao si ga NJEMU!
Hoćeš reći da nije čast imati moju ljubav? :p
Hocu reci da jeste, ali ako ga previse IZgnjavila, onda si mu je jao…hahahhahahha:))
Ma ja to sve pravo suptilno :p