Čini se, u zadnje vrijeme, kao da se budim u nekom drugom svijetu. Paralelnom univerzumu, možda, gdje sam upoznala drugačiju sebe. Slutim da me vode neke emocije i misli nad kojim nemam kontrolu, a svjesna sam svega što se dešava.
Sve je pretjerano. Sve je više od onoga što jeste. Ja sam drugačija i teško se mirim sa samom sobom.
Jednom, u osnovnoj školi na času tjelesnog odgoja, sam dobila nagli osjećaj da sam u snu, da sanjam prijatelje oko sebe. Jedva sam čula nastavnika, sve je bilo usporeno i tiše. Baš kao što se viđa na filmovima. Tih nekoliko minuta sam živjela u slow motionu. Stvari sam radila mehanički, bez ikakve volje, osjećala sam mučninu i bila sam vidno oslabljena. Neko me odveo da se umijem i malo sam došla sebi.
Taj osjećaj se nikad više nije ponovio.
Jedina sličnost sa tim osjećajem i ovim kako se osjećam sada je činjenica da mnogo toga radim mehanički. I zbog toga se osjećam kao da nisam u onom svom svijetu na koji sam navikla.
To tebi neko podvalio neku supstancu :~)
Proce i to;)
Meni se to jako cesto desava… doslovce kao da si izasla iz svog tjela i gledas iz nekog drugog ugla :p “out of body experience” 🙂
Iskrena: Tako nekako. Nije mi bilo ugodno.
Senorita: Sve prođe 🙂
Cosmo: Može bit da je i to 🙂
Sljedeći put bar nek ti kaže šta je da i mi probamo :~)
deal 🙂