U životu nam neke situacije, koje su uglavnom izuzetno tužne ili izuzetno sretne, najviše pokažu kakve ljude oko sebe imamo. Ovaj period mi je pokazao koliko je nekim od mojih prijatelja stalo do mene. Ne čini me to baš nešto tužnom. Kada sam dolazila do spoznaje o tome, nasmijala sam se, misleći kako sam to i mogla očekivati i nije me puno pogodilo, jer ne znači mi mnogo udaljiti se od ljudi koji su se samo činili pravim prijateljima.
Ne kažem ja da treba da se prestanem družiti s njima u potpunosti; ruku na srce ne zaslužuju da se toliko uvrijedim, ali sitnice su ono na čemu se prijatelj najviše poznaje, a kada mi neko slaže da ne može da mi dođe na vjenčanje ili djevojačko jer kao neće biti u državi, a okolo priča da “ne može doći jer se i ona tek udala (?!)”, još vidim po Instagramu da ispija kafe u Sarajevu, zaista mislim da ne zaslužuje moju nekadašnju pažnju. Pomalo sam i zlopamtilo, tako da će ubuduće imati tretman samo onakav kakav zaslužuje – usputan i onda kad ja mogu i želim, bez imalo truda. Možda malo i kučkast. Neću te otkantati, ali ćeš mi pomalo ispariti iz života jer te ne smatram dostojnom mog društva.
Imam još dva-tri primjera gdje su prijateljima bili važniji koncerti, izleti, ljetovanja, dobila sam raznih izgovora, ali eto, ma koliko glupi bili, barem su bili iskreni. Bilo bi pravo smiješno kada bi ti ljudi ubuduće imali petlju od mene očekivati išta više od onoga što sami (ne) pružaju.
15 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Sto prije saznas takve stvari, manje te boli… malo je danas prijatelja 🙂
Ja sam za rodjedan dobila toliko smjesne izgovore :S, ali kao sto kazes pokazu se koliko je to druzenje bitno. S tim da mi je bilo krivo, a ne bi trebalo samo lagana distanca..
Ma nisu ni vrijedni spomena ni tvog vremena . Boli te briga,drži prave prijatelje tu oko sebe jer oni znače nešto,a ove mah ove ko, da oprostiš, jebe 🙂
Za vjencanje si upravu, ako ne moze ili ne zeli da dodje nek kaze odma. a za ostale stvari ja nikad ne ocekujem da nekom budem br 1 i da propusti koncert radi mene i mojih prohtjeva.
jer i ja necu radi drugih 😀
Sjooo, pa nije valjda da će usfalit ljudi na vjenčanju? 😮
Evo ja ću rado doći da popunim redove. 😀
Šosi, ma svakako me ne boli više, oguglala sam, s obzirom da sam se nauživala tih izdaja i okretanja leđa. 🙂
Caro, nema ti šta biti krivo, ako je njima nevažno.
izgubljena, koliko sam ja bitna njima, toliko su i oni meni. 🙂
Alaska, pa s obzirom da se radi o osobama s kojima sam prošla mnogo i uz koje sam bila u vrlo bitnim trenucima života, očekivala sam da mi se uzvrati. Ja sam otkazivala takve stvari zbog bitnih dana u životima mojih prijatelja, i opet bih, jer znam šta znači biti prijatelj i znam cijeniti kad je nešto nekome bitno. Nisam ja to vjenčanje najavila jučer, a sutra već bila svadba, već je najavljeno prije 6 mjeseci. Ako je jedan koncert bitniji od toga da taj dan provede sa mnom, onda nema potrebe da ih uopšte provodimo skupa kad je išta bitno u pitanju. Moje vjenčanje nije prohtjev, nego jedan od najvažnijih dana u mom životu.
Koncerata će biti, ja se, aBd, udajem samo jednom. Al nije čak ni to problem, koliko laganje i izmišljanje zašto se ne može doći, umjesto da se bude iskren. I kad neko planira nešto NAKON što si zvala, onda to samo kazuje da nisam bitna. U tom slučaju, ćao 🙂
tramvaj, ma neće vala, i previše ih ima. Da fali, zvala bih ja tebe. 😛
U svakom zlu nađeš nešto dobro, vidjet ćeš kako će biti kada se udaš, pa dobiješ dijete…tek ćeš tada vidjeti ko je kakav.
haha, sigurna sam da si u pravu. Neka, bring it on 😀
rekoh na pocetku da si za vjencanje upravu… ev citam ponovo svoj komentar… bas napisah lijepo da si u pravu za to.
prije ili kasnije uvidis jesu li doista bili “prijatelji”.. prijatelj bi trebao biti osoba koja je neko poput familije blizak.. al eto kao sto vidis ispostavilo se drugacije..prividni “prijatelji” preci koncert i kafa od koja je po meni nego vise gubljenje vremena.. dok je vjencanje cin koji eventualno jednom prolazis u zivotu, da su ti bili bliski kao sto si mislila..bez razmisljanja i izgovora bi prihvatili pozivnicu..posloze ti se kockice vremenom prije ili kasnije oko mnogi stvari a i ljudi 🙂
Inhibicije, ah inhibicije..
Ranije sam naučila gradivo, a sa gotovo četrdeset dobro utvrdila – ne razmišljati o ljudskim inhibicijama (osim ukoliko nije riječ o djetetu, partneru, sestrama i braći i roditeljima) i ne očekivati (i to uključujući i osobe pobrojane u prvoj zagradi).
Što se prijatelja tiče, onih čiju krv ne nosim, to su sadašnji i bivši partner, odnosno sadašnji i bivši bračni drug. Simple as that! Godine su zajedničkog života u pitanju u oba slučaja i tu se obaveza, bilo kakva i bez bilo kakve dileme, podrazumijeva. Ostalo su sve, ali baš s v e poznanici.
I, da se vratim na inhibicije.. Toliko njihova lepeza može biti široka i toliko duboka ili banalna. Od banalnosti da ne želi sebi uskratiti zbog pristojnog poklona što je prosto red i lijep gest, do stravičnosti na koju je nesrećan čovjek u takvim trenucima prosto osudjen.
Alaska, moja greška, shvatila sam da ne očekuješ da iko išta odgađa zbog tebe, nisam pažljivo čitala 🙂
Naravno da ne očekujem ni ja da se nešto drugo odgađa zbog mene, zna se šta je u životu bitno.
Koliko god sam mislila da me ne dira, očito me uzrujalo to nepoštivanje. Halali 🙂
Tiha, koliko god čovjeku bilo žao, bolje da se ovakve stvari dese prije nego kasnije. Nemam ja vremena za održavanje nekih kvazi prijateljstava, mislim da niko nema. 🙂
Noise, uviđam sve više i ja da si u pravu. Prijateljica koju smatram najboljom rekla je da nema najboljih prijatelja i apsolutno je u pravu, to su velike riječi za opisati neki odnos, pa osim onih osoba koje si sama navela, a s kojima se dijeli potomstvo i krv, teško je naći nekoga za koga se treba poturati bez pogovora.
Ljudi imaju pravo da nešto učine ili ne učine po svojoj volji, nemam problem za izbjegavanjem, suzdržavanjem, prekidanjem, sve dok se lijepo kaže kako stvari stoje. Moje je da naučim da ništa ne očekujem i da se ničemu ne čudim.
Neće reći, sačuvaće svoju samoprojekciju. Bolje slagati nekim novim ‘prijateljima’ da “bila sam na koncertu dok se Morgana udavala”, nego da sam kupila nove cipele, pa sad nema kinte za Morganin poklon. Lupam.
Ljudi su danas (zapravo, ne znam da li se to odnosi samo na ‘danas’) neosjetljivi i spram vlastitih osjećaja. Kako očekivati empatičnost?
Bottom line – u eksperimentalnim uslovima bilo bi interesantno pozvati neke stare s a m o poznanike, one koji su se stalno vrzmali oko nas, a nama bili beskrajno dosadni. Samo to – dosadni iz.. (ma, nismo ni razmišlji o tim razlozima). Upravo to sam napravila u životnom periodu ‘generalnog čišćenja’. Bilo je divno, ushićeno. Znala sam da se čvor razvezao onog časa kada mi je jedna od tih osoba, godinama kasnije, rekla: Ti si dosadna! Bila je to istina i tako se zatvorio krug kojem je sudbina da se mora zatvoriti.
(napisala sam stvari koje, u usporedbi s tvojom situacijom, predstavljaju preuveličane dogadjaje, no uradila sam to namjerno. koliko zbog tebe, toliko i zbog sebe. više se nećeš brinuti samo o sebi i to je divno. neke od ovih stvari naučićeš usput. i to je divno 🙂
Ljudi su cudni ali mogu ti reci da si u pravu kad kazes da ne zaslusuje tvoju pravu paznnju.
Noise, ljudi iz stida ili straha ne čine ono što bi ih oslobodilo ili razveselilo, pa lažu i izmotavaju se, a život bi bio u mnogome ljepši da nema tih barijera. Sviđa mi se takva generalka, ja to radim pomalo, jer se nisam još odvažila na krupnije korake. Oslobađajuće je i želim nastaviti bolje i više 🙂
Maya, što god kome, sve sebi 🙂