Za malo stvari u životu mogu reći da me stid što sam ih uradila. Međutim, prije nekih 3-4 godine bila sam dio jednog društva i s pravom mogu reći da je to bio moj najgori izbor u životu.
Tek sada, iz ove perspektive, mogu vidjeti koliko su svi bili neiskreni jedni prema drugima i da je vjerovatno sve, što sam nekome od njih rekla u povjerenju, došlo i do ostalih.
Navede me na razmišljanje o ovome razgovor s jednom djevojkom iz tog društva, s jedinom, zapravo, s kojom sam ostala u dobrim odnosima. Kaže kako su se svi već udaljili, a sudeći po njenoj priči, ni zbog čega drugog nego zbog tih priča i spletki iza leđa.
Što me još više stid priznati, bila sam u vezi s jednim dečkom iz tog društva i kada sam, nakon što sam “izbjegla” iz te skupine, vidjela njegovo pravo lice, osim što me bilo stid same sebe i moje loše procjene njega, u čemu sam inače dobra, sve mi se to iskreno zgadilo i pitala sam se kako nisam vidjela pravo lice stvari ranije.
Smatrala sam se uvijek za osobu koja umije izabrati prave ljude oko sebe. Nemam puno prijatelja, jer osim što sam lijena da održavam precijenjene, isforsirane kontakte, izbirljiva sam i sasvim mi je dovoljno imati pet kvalitetnih osoba u životu, nego 25 onako.
Do prije par godina smatrala sam da je i to društvo bilo ono što mi je trebalo. A trebalo mi je samo u jednom – da bolje cijenim prijateljstva koja sam imala ili su nastala poslije. Da ne pričam o vezama, odnosno vezi u kojoj sam sada.
5 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Bitno je da si izašla, a takva društva brzo pucaju. 😉
Jer i sama sam bila u sličnoj situaciji.
Morganice? Pa kako to da ti se desi? Stid i sram da te bude 😛 važno je da nisi više dio toga i da si danas pametnija. Svaka škola se skupo plaća… 🙂
Svi smo mi donosili(donosimo) pogresne izbore kroz zivot i to nije nista sramotno.. u “prijateljstva” ne vjerujem odavno, nisam se druzila mnogo.. naslusala sam se ovakvih prica kroz zivot,i mnogih razocarenja zbog isti..kao sto rece bolje ti je imati selektivno 1,2 ili 5 osoba u koje se mozes pouzdati, nego biti dio loseg drustva sve godine koje se na kraju raspadne.. gifac hihi 😀
http://data.whicdn.com/images/61036435/large.gif
Tema prijateljstva je zanimljiva. I ja vise volim da imam 5 kvalitetnih osoba oko sebe nego 50 onako. Mada sam ja prilagodljiv, sasvim mi je ok komunicirati sa nanom od 90 godina koja tako lijepo prica samnom. Kao i sa djecom koja mi pricaju svoje price. Stvar je samo u tome, STA zajednicko mogu imati sa nekim.
Caro, jest vala, neka meni mene, a njima njih. 🙂
Bo, i najbolji griješe, moja Bo. 🙁
Silence, kad malo razmisliš i nema pravih prijatelja, barem ih ja nisam sretala.
Gifac u sridu 😀
NKTB, mogu i ja bez problema komunicirati sa svima i koliko god ljudi treba, ali to je samo trenutna ili povremena, površna komunikacija. Ljudi koje smatram prijateljima su izuzetno rijetki.