Neki ljudi kad se naljute i puste avaz tako ljuti, nema ti druge nego samo bježati pred njima. Takvima je dovoljno da te pogledaju i sve ti bude jasno. Npr. kao Red Forman ili moj tata.
Ima ona druga kategorija ljudi koji ne siju strah taman da viču iz petnih žila. Ljudi ih gledaju šutke i možda se krišom smješkaju. Ili misle da su isfrustirani kreteni i kučke. Kao ja. Ne znam da sam ikad ikog prepala kad sam zagalamila. Biću baš pravi strah i trepet svojoj djeci.
Dođem tako u situacije kada se moram svađati s nekim i biti opasna, a ne znam. Npr. usljed očajne situacije na poslu, trebala bih izvući sve ono najgore iz sebe da se nagovorim šefu. Ali, osim toga što nisam baš stručnjak u tome, biće da nisam dovoljno bezobrazna i glasna, jer me berozbrazniji i glasniji redovno nadjačaju. Kuha to u meni, ja sam ljuta, ali nikako da to usmjerim na prave ljude.
Treba mi neki channeling your anger into power kurs…
3 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ja znam ono fino reci bas kome treba, ali kad pustim avaz bjezi od mene. Jednoj osobi sam se dreknula kao nikad, koja je ostala u soku i mislim da se toliko jako nikad necu moci dreknuti. Mada mogu ja trpiti, ali zato…
Licno ne pokusavam rijesiti stvari dernjavom. Ako i povisim glas, to je samo da nadglasam dr isobu, dok ne usuti. Al’ nije sad da sam neki strah i trepet.
jednostavno nema smisla, posebno jer nisi tako odgojena i nisi iz okruzenja gdje je normalno pustit jezicinu i “lajati” i reci svasta nesto ljudima koji to i zasluzuju.
Na kraju bi samo semo ti osjecala lose.
NI kod mene nema plaho efekta ako nesto vicem, ljudima bude smijesno… A sasvim sam nesposobna nekome i nesto bezobrazno hinjski reci.. jednom-dva put sam to uradila, i danima se osjecala lose. Pa sam skontala nije to za mene. LJudima kojima bih i rekla nesto tako bezobrazno su navikli na to, oni su culi svasta a i rekli svasta, tako da moje rijeci i nemaju neki efekat.