Subotnje je popodne, a može biti i nedjeljno, i ljeto još nije spržilo zrak svojom žestinom. Početak je mjeseca juna, turisti još uvijek nisu preplavili grad i neobično je tiho za to doba dana. Nosim samo tanku haljinicu i ležerno prebačen pulover preko ramena. Stopala mi se raduju sandalama dok svježi vjetrić pirka između prstiju i ispod haljine.
Sjedimo sami ispred jednog usamljenog kafića, sto i stolice su na trotoaru, ali ne smeta, jer nema prolaznika. Pomalo pričamo, pomalo gledamo u daljinu i šutimo, dok udišem miris grada u rano ljeto i zalutali dah zelenila iz obližnjeg parka.
Osjetim sunce na vratu i na rukama i gledam njega kako žmirka ispod sunčanih naočala. Čitav svijet stao je u taj mali kafić na ćošku, u bojama buđenja i mirisu toplih krofni. Otišli smo tamo malo prije vremena, da lijeno čekamo trenutak kada će zaista doći.
[IMG]http://i63.tinypic.com/2re5out.jpg[/IMG]
10 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Mmmmmm….:)
A ono smog i miris zeljeza u zraku.
Ode ti u neko drugo godisnje doba…
Senorita, da je… 🙂
Solak, nema toga tamo gdje sam ja 😀
Boemice, odoh u mašti, čim dođe proljeće, odoh i nogama 🙂
teško meračenje :))
njam 😀
proljeće najljepše doba godine ^_^
Lijep opis, lijepa fotka, sve lijepo, jos samo da se desi to lijepo ljeto 🙂
koja uzivancija 😀 kad cemo 😀
Hajte žene, pakujte kofere 🙂