Murder of forever

Kada sam bila darkerica (a to je bilo negdje od 15. godine do 21., 22. možda), mislila sam da ću uvijek ostati takva, i uvrijeđeno bih reagovala na komentare da je to samo prolazna faza, jer, zaboga, to je stil života i šta oni znaju o tome. Danas sam mračna samo iznutra (ha ha ha).




Nekad sam uživala u tuđoj djeci, mogla sam se igrati s njima satima. Sada je to malo drugačije i ne raduje me da nečijem djetetu budem babysitterka kada mi dođe u goste, a da ne pričam koliko me nervira cika i galama tuđe djece. Kada me sestra pitala kako ću sa svojom djecom, rekla sam joj da se uzdam u preodređenu ljubav majke prema djetetu. Inače, ona će da ih čuva.




Klela sam se tako i u neke ljubavi, u neka prijateljstva, načine razmišljanja i izbore, ali me onda prolaznost života, stila i misli podsjeti da ništa nije zauvijek, čak ni moja crna boja po kojoj sam tako dugo bila prepoznatljiva ja.

Ostali su fragmenti ljubavi prema mračnom, ogledani u Lovecraftu i Poeu, crnoj boji i dijelovi ljubavi prema djeci kad mi neko malo, blesavo domišljato ukrade pogled i izmami želju da i ja imam jedno.




8 comments » Write a comment

  1. Locka, haha, imala sam i u ovim godinama razne faze, još se pronalazim, ali hvala 🙂 :*

    Brute, ma jok, ne bih to tako nazvala. Ali sam ženstvenija nego prije. 🙂

    namćorasta, hahah, to je zato što sam vazda bila rascvjetana emotivka (da ne kažem pizda :D) iznutra 😛

  2. :))
    A ja sam šokirana kako nemama crnih stvari u oprmaru :D. A o osjećaju kada sam pronašla boje, neću ni počinjati :)). Zato i dan danas stavim toliko nemogućih boja na sebe :)).
    Ali to kod mene nije faza koja je prošla, već dio mene koji je samo drugim dijelovima ustupio 5 minuta slave :)).

  3. Selina, ahah, nemam fotku na laptopu, ali ako gdje iskopam, vidjećeš 🙂

    littlefoot, ti si takva i iznutra, sigurna sam, obojena i vesela 🙂

    Silent, ahaha, a jesi ti smiješan, kao da ono moje nježno i ženstveno Ja nije stvarno i ispravno 😛
    Ja sam sve to. 🙂

Komentariši