Napisala sam sinoć post na jednu osjetljivu temu, bila čak i objavila, ali sam obrisala jer mi se stvarno nije dalo raspravljati i odgovarati na komentare, a bilo bi ih mnogo. Imam tako potrebu da nešto kažem, ali bez da se objašnjavam ili dalje razgovaram o tome. To mi je kao želja da me neko sluša i da šuti, da ništa, nakon toga, ne komentariše.
Pa tako u razmišljanju šta da pišem, jer mi se priča, shvatih da pišem samo kada imam da tersam na nešto ili nekoga, kada hoću da se požalim, kad mi je teško… Nijedan razlog nije lijep i nijedan mi se ne sviđa.
Dok sam bila mlađa voljela sam da pišem o svojim ljubavima, da ih uobličavam slovima, da ih ostavim živima, mada su i tada te priče češće bile pisane ako bi me ta ljubav boljela. Danas učim da ne pričam o svojoj ljubavi. Ne zato što nemam šta lijepo za reći, ne zato što nije bogata, živa i raznobojna, nego zato shvatam i učim da je ljepša kada je samo njegova i moja. Moram priznati da sam to učila kroz njega i da mi je trebalo dugo vremena da shvatim ljepotu takvog odnosa prema ljubavi, iako i danas dan, ponekad, dobijem želju da se npr. na Fejsu šepurim našim slikama, kao da ikoga zanima kako i koliko se mi volimo. Ako bi neka prijateljica htjela nešto da zna, rado bih joj rekla, ali nemam više, kao nekada, tu potrebu da pričam o detaljima našeg odnosa, jer mi je tako drago imati to nešto naše gdje niko ne može i ne treba da ulazi.
Bez želje da pišem neke kritike ili vlastita opažanja i osjećanja u vezi svijeta oko mene i svijeta u meni, nađoh se osiromašena za mnogo tema. A pisala bih, pričala bih… samo još da dokučim o čemu. Pa jesam li žena ili nisam?
9 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
jes vala bas morgana, sto si taka, jesil zensko ili nisi 😀
i ja sma to davno skuzila za svoju vezu, da nemam pottrebe vise nikom nista pricati o nama..ako i postoji problem, medju nama ga rijesim…i tako se u braku i nastavilo, i to je dobro.
i meni je tako 🙂 trenuta ljubav mi mirna i sretna zato pisem o bivsim 😛
napises, zatvoris komentare, i ajd cao 🙂
Tačno tako. Sad kad mi se piše o ljubavi, kopiram post od prije par godina jer ovo sad je samo njegovo i moje 🙂 volim čitati Locku i tebe, mi smo generacija pa mi nekako sve kod vas slično mome 😀 pukni i taj post i ignoriši komentatore 😀 čita mi se nešto sočno
pisi sta ti je na srcu, jebo komentare.
Pohvala za pjesmu!
Locka, jesmo omatorile… ovaj, opametnile 😛
Alice, haha, pa moraš sebi problem izmisliti ako ga nema, to je sasvim normalna, ženska stvar 😛
Selina, malo nas je, al smo super 😀
Jeste, ljubavne priče stvaramo sada, ne moramo i da pišemo. 🙂
Biće post, vjerovatno, samo dok se opet nakanim, podug je 🙂
SilentS, hvala, Eddie je divan 🙂
Jao, ja se uvek setim kako smo nekada satima i satima pričale o našim “vezama” i pojedinim osobama 😀 Meni sve to nekako i dan danas drago, čini mi se da sam jedino tebi baš ono sve u datelje pisala i čak sam dugo čuvala one logove sa msn-a, dok mi ih pri nekoj reinstalaciji nisu obrisali 🙁
detalje* grrrrrr kad ovako pogrešim 😀
vronska, ahah, volim i ja da se prisjećam tih dana, imam osjećaj da mi je to tada bila jedina briga. 🙂
Znaš da uvijek možemo tako razgovarati :*