Ti si moj Henry Miller. Moj John Mayer, moj Hank Moody. Moja si suprotnost, ravnoteža, želim se boriti protiv tebe, želim te voljeti svime što posjedujem, rasparčati tvoju realnost mojom djetinjom maštom.
Želim se utopiti u tvom mraku, opijati se tvojim očima ispod dima cigareta i seksa na tvom starom krevetu. Trebam tvoje prste da mi prebiru po bedrima, da mi povlačiš nevidljivu liniju duž leđa dok te uvjeravam u ludost. Stvarna je kao ti i ja, snažna je kao energija u našim kilometrima i danima bez kraja.
Hoću svako jutro da učiš kako da me voliš više, da se gušim ispod tvoje težine, da udišem ljubav iz tvojih usta, da te učim slobodi u predaji, ekstazi u tišini, kad smo potrošili sve riječi, da ruka ne bježi sa mojih tananih članaka, da se pogled ne gubi na bijelom zidu. Hoću da nam se tijela spoje kao sjenke na zidu – da se ne zna gdje je moj početak, a tvoj kraj.
Osjećam te da dolaziš. Daj mi da te imam bezrezervno, moje si čekanje, a ja tvoja istina, prihvati me da te oslobodim tebe samoga.
6 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Dakle, prica o besmrtnosti u kojoj se njegovo ime ne spominje bez tvoga, ili obratno. Kao i Anais za Millera tako i Bettina za Getea cini se i ti za “njega”.
Sada je mozda jasnije…malo 😛
Sada sam se sjetio da je Anais bila najprepoznatljivija po svojim dnevnicima 🙂 jos jedna poveznica.
Tako nešto sam i pomislila. 🙂
Tim više, on je prvi napravio tu paralelu Henryja i Anais.
Da mi se domoći njenih knjiga. Evo par godina tražim i Sylviu Plath po sajmovima.
Veoma tesko. Jedino u antikvarnicama ili, ako se zvijezde posloze, na autopijaci. Sto se sajmova tice, jedino van BiH.
Za Sylviju manje vise isto vazi stim da sam pronasao njenu zbirku pjesama prije nekih 6-7 godina.
http://www.scribd.com/doc/149058579/Anais-Nin-Henry-i-June-Dnevnik-Ljubavi
Hvala mnogo, Braulio! 🙂
Molim, molim…