Nikad mi ne reci sve o sebi, ne moram sve da znam.
Život bez tajni i nije život. Sačuvaj uvek delić neki,
a meni će biti lepše i draže da otkrijem ponešto sam.
Lepota i jeste kad smo blizu, al’ uvek pomalo daleki.
Nikad mi ne pričaj sve o sebi. Ne moram sve da znam.
Ko ti je bio prva ljubav? S kime si mladost provodila?
Zar treba da ti lažem kako sam bio ja posve sam,
i da ti kažem kako sam znao da si se zbog mene rodila?
Sačuvaj za sebe osmehe prve, koje si od nekog primala,
treperenja srca, uzdahe i čežnje, ne moram sve da znam.
Bilo bi posve čudno, neprirodno da nikog nisi imala,
lagao bih te kako sam te čekao i da sam oduvek bio sam.
Ne, ne bih nikada voleo da znam sve o tebi, istinu golu,
do kraja. Jer šta će mi ono gde me nije bilo ni na vidiku?
Nikada ne reci s kim si plesala, ili igrala u lepom kolu
i možda, a zašto i ne bi negde duboko u srcu čuvala dragu sliku.
Nikad mi ne pričaj koliko me voliš. Uvek ostavi da samo slutim
i malo sumnjam, nikad posve siguran i uveren beskrajno,
možeš mi prirediti i neku malu scenu zbog koje ću da se ljutim.
Ne moram ja sve da znam. Sačuvaj uvek nešto za sebe. Tajno.
Jer, ako jednoga dana među nama ne bude više nikakvih tajni,
mada te molim nikada mi ne reci sve o sebi, ne bih hteo da znam,
sav onaj zanos, lepota otkrivanja, i dani čarobni i bajni
nestaće, gledaćemo se samo bledo i ti ćeš biti sama, i ja posve sam.
Tanasko Tanasić