Ponekad mi nedostaju prvi dani na fakultetu. Sinoć sam sanjala prijateljicu koju sam upoznala tih prvih dana, a koja je kasnije postala i moja cimerka. Danas se rijetko čujemo i sve je nekako davno i daleko.
Sjećam se da sam pri upisu znala sam jednu djevojku, prijateljicu koja je tada i živjela sa mnom. Međutim, zbog prevelikog broja studenata i početnog slova u prezimenu, podijeljenje smo u različite smjene. I onda sam ostala sama među stotinama nepoznatih lica.
Sjećam se sale prve godine, nepregledne, ustajanja u 6h ujutro da bi se stiglo na fakultet u 7h, odmah po otvaranju, gdje bismo još sat vremena gurali se na vratima sale, dok smo čekali predavanja iz Rimskog prava. Studenti su sjedili na prozorima, oko katedre, stajali su duž cijele sale, samo ako bi stigli u pola osam, umjesto u sedam. Na Rim se nikad nije kasnilo, kao ni na Sociologiju. I uvijek smo pisali do iznemoglosti.
Brzo sam tih dana sklopila neka prijateljstva. Neka od njih su odigrala čudne uloge u mom kasnijem životu.
M., djevojku iz sna, upoznala sam jedno veče, poslije vježbi. Vježbe su se završile u 22h jer nas je bilo previše. Asistent je dao zadatak da se podijelimo u grupe i uradimo neki seminarski. Tad još uvijek nisam znala nikog i stajala sam ispred vrata sale, dok su ostali izlazili, gledajući im lica, nadajući se da će naići neko prijatno, neko kome ću prići i pitati da radimo skupa. Ugledala sam M. koju sam i ranije primjetila jer smo tada imale isti stil oblačenja. Obje neke kvazi buntovne darkerice, našminkane u crno, u predugim suknjama i sa kaputima preko. Dok sam je gledala kako izlazi, prišla je ona meni da me pita da seminarski pišemo skupa. Bila sam pravo sretna, jer sam isto htjela pitati i ja nju. Narednih nekoliko godina nismo se razdvajale. Ona više ne živi u Sarajevu i moram priznati da mi nedostaje njen živahni duh. Bila je ćudljiva, jako čudna, imala je svoje načine za sve što je radila, a opet najveselija djevojka koju znam. Imala je čudan smisao za humor, direktan, bezobrazan, i zato mi se sviđala.
Danas su svi nekako odrasli i okrenuti sebi. Jedna od prijateljica koja se družila sa mnom i M. danas očekuje dijete. M. je isto trebala da se uda, ali je sve to malo odgodila njena ćudljivost i neozbiljnost. Danas je plavušica, odavno su nestali tragovi njene duge, crvene kose i crnog sjenila na očima. Dugo je nisam vidjela. Pomalo mi nedostaje i zbog nje same, a i zato što me trenuci s njom uvijek vrate na prvu godinu, u beskonačnu salu, gdje smo slušale Rim. U prvoj klupi, da nas profesor zapamti.
Raspoloženje: Ricky Martin – Private emotion
a da je potražiš?
ponekad pravo interesantno pises 🙂
ispadne kao neka prica iz knjige 🙂
Gracia, u kontaktu smo mi, čujemo se, znam i gdje je, ali dosta rijetko je to, u odnosu na ono nekad ranije. Mene baš put i ne vodi do nje, a ona rijetko navraća u Sarajevu. Nadam se da ću je vidjeti na proljeće. 🙂
Ra, pa baš ti hvala. 🙂
Javi joj se :). Ovo je treći ovakav savjet u par dana koji dajem ljudima, i sebi haha.
Kao da si opisala moju prvu godinu na Pravnom, sve je ‘vako bilo, samo je kod mene bila A., a ne M.:) Ja bih još da se sjetim “ljubaznih” teta sa studentske koje mi pokloniše traumu za čitav život svojim nježnim pristupom i tonom.:D Pozdravljaam!(Ne tete, tebe.:D)
Upravo jesam. 😀
I lijepo se osjećam zbog toga. 🙂
Petra, hahah, i ja sam imala neugodno iskustvo sa tetama sa studentske, odmah na početku, baš kao i ti. 😀 Otad sam strogo formalna i izbjegavam kontakt očima. 😀
Pozdravljam i ja tebe! 🙂
slazem se sa Ra, i ja sam prvu godinu provela u prvoj klupi 😀
Hvala, štreberu. 😀
i mene to podsjeti na štrebere….. 😀 😛
ja sam uvijek sjedala u drugu…. kao malo manji štreber sam bila 😀
Hahah, daaa, u pravu si, nekad sam i ja pribjegavala drugoj ili trećoj glupi, ali za Rim je vrijedilo barem glumiti da smo štreberi. Svakakve smo mjere poduzimali. 😀
a za Spartu? 😛
Haha, za Spartu smo glumile da smo hrabre. 😀
hahahah, je li upalilo to sa prvom klupom? 😛
Pa jeste, naučile smo. 😀
I položile… ne baš isprve, al u našu odbranu, malo ko jest. 😛
zaboravih ti reci…
kakva ti je ovo pjesmica bona?? c c
pa pises o fakultetu, a ne o osnovnoj skoli :))
Hahaha, pa sluša mi se danas ta pjesmica, nema veze sa školovanjem, šta eeeee! 😛
Fakultet? Prva klupa?
Bitch please, ni dan danas ne znam gdje tačno trebam kad zalutam na fakultet. 😀
Jedan semestar sam živ'la tri minute od njega, a samo jednom otišla. No, dobro. Koliko ljudi, tol'ko ćudi.
Hahaha, neki od nas su i voljeli fakultet, ša se čudiš 😛