* Žena ide više za ljubavlju čovjekovom, nego za svojom prirodom. Žena može da se zanese za bogatašem ili artistom, za vojnikom ili sportistom, za lijepim ili za umnim, ali se najzad dadne, često za cijeli život, sasvim drugačijem čovjeku nego kakvog je zamišljala i željela.

* Prvi znak ljubavi jedne žene, to je kad želi da se osami i izdvoji iz svijeta. Žena koja odmah ne napusti svoje dotadašnje navike, vara i sebe i čovjeka o svojoj ljubavi.

* Ako vas žena napušta prva, to nije što je uvrijeđena vašim riječima ili djelom, nego što je po srijedi drugi čovjek. Rijetko se koja žena, i poslije najveće poruge, odvoji od čovjeka dok se prethodno nije najprije pobrinula da ne ostane sama. Najsvirepije osjećanje ženino je osjećanje usamljenosti.

* Još će žena oprostiti čovjeku i najteže poroke, ali žena ne prašta drugoj ženi ni njene najveće vrline.

* Žene vole samo veseljake koji ih zasmijavaju i iznenađuju. Žena mrzi čovjeka koji je smiješan, ali uživa u čovjeku koji joj sve drugo napravi smiješnim. Žena je nosilac radosti, i ne cijeni nego ono što zrači i razdragava. Više za ženu vrijedi jedan dobar kalambur, nego najdublja Njutnova istina. Za nju više vrijedi čovjek duhovit nego dubok, a više blistav nego duhovit. Žena voli ležerne ljude jer joj oni praštaju njene ležernosti i radoznalosti; i voli poročne, jer se žene daju za porok a ne za vrlinu. Njih plaši vrlina koliko i um, jer um čovjekov žena smatra za lukvastvo i za svirepo oružje prema ženi.

* Mnogi vjeruju u intuiciju žene, a ta intuicija izvjesno i postoji. Svakako, za mene, intuicija žene nije isto što i intuicija umjetnika: jer je intuicija žene sterilna, a intuicija umjetnikova je tvoračka. Intuicija žene je bolesna vidovitost, a ne konstruktivna sila.

* Ljepotice ne čeznu za lijepim ljudima, kao ni bogate za bogatašima. Lijepe ljude vole žene koje nisu lijepe, kao što za bogatim čezne fukara. Istina je da ljepota čovjekova osvaja odjednom, a karakter i duh čovjekov osvajaju polagano, jer se karakter i duh ne obraćaju ženinom životu fizičkom nego moralnom. Veliki čovjek – to je za ženu veličina koja zamara, dubina koja plaši, pedantnost koja odbija, princip koji gađa u glavu. Za ženu više vrijede dvije radosti, nego jedna sreća, a više vrijedi sreća nego slava. Najljepše žene pođu obično za ljude bez ljepote, a često čak vole i ružne ljubavnike. Mnogo puta žena ne voli čovjeka ni čijoj se ljepoti najviše divi; jer svaka žena instiktivno osjeća da je fizička ljepota žensko oružje, a ona to svoje oružje ne voli da vidi u rukama muža ili ljubavnika.

* Žena voli većma ljepotu nego vrlinu; ali žena voli samo svoju ljepotu. Tuđa ljepota joj izaziva zlu krv, kao tuđ novac i tuđ nakit. Ljudi su naprotiv u tom pogledu viši od žene, jer su u stanju da se dive i čovjeku ljepšem i umnijem i bogatijem od sebe. Jedino što ljudi ne opraštaju drugom čovjeku, to je kad ima ljepšu ženu nego što je njegova. Jedan čovjek uvijek izgleda drugom čovjeku nedostojan lijepe žene; i ljudi često jurišaju na ljepoticu samo da je otmu čovjeku kojeg redovno smatraju smiješnim pored nje, i onda kada taj čovjek nije nimalo smiješan.

* Žena ima više nježnosti, a čovjek ima više dobrote; žena je velikodušna, a čovjek je plemenit. Žena oprašta ali ne zaboravlja; čovek zaboravi i kad ne oprosti. Kad god je žena velikodušna, ona je to uvijek prema čovjeku, a nikad prema ženi. Na deset ljudi ima jedan uman, a na deset žena ima jedna glupa.