Često čitam jedan forum čije bi se teme, na prvo čitanje, mogle okarakterisati neozbiljnim jer su odgovori forumaša uglavnom takavi – neozbiljni, ali moram priznati da sam mnogo puta na tim stranicama pronašla sebe, i tako se tješila, a i propitivala.
Dva su podforuma koja najčešće čitam, isto kao što postoji nekoliko tema koje redovno obilazim. Tema iz naslova jedna je od onih koje volim pročitati s vremena na vrijeme, tek da preispitam sebe, a i osobe s kojima sam bivala u nekim vezama i vezicama, jer sam, kao i svi drugi, uostalom, sklona poricanju problema u vezi.
Hvala Bogu, nijedna moja veza nije završila fizičkim nasiljem, ali da smo se mentalno nadjebavali i pili jedno drugome krv, toga je sigurno bilo.
Ljudi pogrešno misle da takva vrsta ograničavanja i uslovljavanja nije nasilje, ali jeste, odnosno do nasilja najčešće dovodi. Nasilje je svako verbalno vrijeđanje, provjeravanje, ograničavanje, odlučivanje u ime svog partnera s kim, kada, gdje i koliko da se druži, da li da se ikako druži s bilo kime osim s nj, napad kao vrsta odbrane, ucjenjivanje, konstatni pozivi i ispitivanje gdje je partner/ica i s kim je, pretraživanje privatnih poruka na mobitelima, kompjuterima, stalna nastojanja da se sa osobom bude 24h, pa čak i onda kada to nije potrebno, ali ne iz želje nego iz straha da nas ne prevari, nepoštivanje osobe s kojom smo u vezi, nepoštivanje nj prijatelja, rodbine, poznanika, omalovažavanje, odbacivanje, sumnja da nas osoba stalno vara te vječito optuživanje na tu temu…
Mnoge osobe poriču sve te znakove jer se obično ne javljaju svi odjednom i u jednakim intervalima, ali imaju tendenciju da postaju učestaliji i izraženiji što su osobe duže u vezi i što su opuštenije.
Ponekad bismo se svi trebali preispitati u vezama i ako se neki od znakova nasilja učestalo ponavljaju, to riješiti što prije. Više nego često to bude kasno i žene, a i muškarci ostaju u tim vezama iz navike, straha od fizičkog nasilja, zbog prijetnji…
Nažalost, ljudi se jako malo o svemu tome informišu i o tome rijetko govore, te tako u opasnost dovode i sebe, a i druge važne ljude u njihovim životima.
Ako koga zanima šta me potaknulo na pametovanje, na vam link. 😀
Znam moge primjere mentalnog nasilja na koje se parovi naviknu, tako da ovakvih, pametnih postova nikad ne manjka!! Odličan osvrt! 🙂
Htjedoh reći, nikad ne bi trebalo da manjka. 😀
Meni od one živine crnjak bilo kakav link na tvom blogu otvarat. I nisam. 😛
Centaurea, e, da, parovi se naviku, pa i ne primjećuju da se radi o nečemu vrlo ozbiljnom, ali samo zato jer u početku to ignorišu.
Hvala! 🙂
clandestine, hahaha, pa radi predostrožnosti ti prvo pročitaj komentare da vidiš ima li kakvih sumnjivih komentara, prijetnji smrću, proklinjanja i slično, zatim, ako primjetiš da nema, radi dalje predostrožnosti smanji zvuk, naciljaj kursos na link i za svaki slučaj zažmiri na jedno 10ak sekundi kad ga otvoriš. 😀
A i ne bih se ja šalila sa ozbiljnim stvarima, ba! 😀
O Bože, pa onda sam ja bio žrtva nasilja…jadno moje srce..:)
Ja se ne pronalazim u ovim stvarima. Nešto se nadam i da neću :D. Ali istina je, pomalo strašno, da sve to postepeno dolazi, pa misliš, neka, prestat će, još malo dok počne vjerovati itd. i onda završiš u paklu.
hah.. nemam komentara 🙂
patafta, poor litte thing. 🙁 😛
marsovko, pa ne pronalazim se ni ja. Nadjebavanja u mojim bivšim vezama nisu sezala toliko daleko, iako su imala neke od stavki, ali su sve završene prije kulminacije.
Pravo je tužno kada ljudi opravdavaju sve to i sami sebe dovedu u pakao.
ženo, nemoj pričat. 😛