Kuc, kuc!

Prije par mjeseci objavila sam jedan post, inspirisana vječitom sjetom i nostalgijom koja živi u meni, ali sam ga ubrzo i obrisala (ali i sačuvala), jer sam se osjetila ogoljeno, a u tom trenutku to nisam htjela. Jedna moja čitateljica (kako ovo čudno zvuči! :D) mi se potom javila s pitanjem zašto sam obrisala taj post jer je u njemu bilo nešto što se njoj jako svidjelo i molila me je da ga vratim.
Nisam to uradila, ne znam zašto, a ona se više nije javljala, iako sam bila spremna poslati joj na neki način taj tekst.

Ovu zoru dočekujem budna, opet pomalo nostalgična i puna želje da se vratim ovdje, jer ovdje pripadam. A naučila sam još davno da protiv sebe ne trebam ići jer je to garant za tugu i nezadovoljstvo. S ovim povratkom iz mog kratkog izbjeglištva, mojoj anonimnoj, simpatičnoj čitateljici objavljujem tekst o kojem je govorila i nadam se da će ga pročitati i naći ono što je željela.

Vas sve pozdravljam uz želje da mi ne zamjerite kratki izlet u tuđinu. Povela sam se za većinom, misleći da će tako biti bolje. Sada kad sam se vratila ne želim da garantujem ništa, jer mislim da, osim toga što ništa nije vječno, ništa nije ni apsolutno. Tako da sve što se dešava ovdje i sada i ostaće samo ovdje i sada. Ne znam koliko ću biti česta s pisanjem, ali sada želim biti ovdje.

Da znate da ste mi falili! 😀

***
Da mogu barem srcem tamo gdje nogom ne mogu, da mogu barem mišlju da prodrem tamo gdje rukama ne mogu da srušim zid.
Da mogu da pošaljem osjećaj koji me razdire, kao pismo, u tuđe srce, da osjeti kojom silinom moje tuče, onda bih mogla i svjetove mijenjati.
Da umijem čitati misli, da umiju pročitati moje, manje bi rastanaka bilo, manje tuge i pitanja.
Da barem mogu svoju ljubav posaditi tamo gdje bi izrodila najljepše, najiskrenije plodove, ne bih sada pusta samo željela.
Da mogu rukom posaditi želju, kao mlado drvo, pa da je zalijevam i pričam joj, sad bi bila krošnjom u oblaku.
Da mogu jedne usne nahraniti čežnjom, kao jagodama u rano ljeto, da ljubav crvena sa usana teče…

…ne bi jesen već stigla i ne bi me oblak gust sjenom pokrio.

Raspoloženje: Sting – Shape of my heart