"Od ljudi se uvijek može nešto naučiti. Čak i onda kada ništa ne govore" – pomislila sam dok sam ispitivački gledala u njegove tamne krugove oko očiju, pitajući se zašto mu je duša umorna.
Vrlo rijetko je svoje sagovornike gledao u njihove oči. Kao da se bojao da mu misli čuju. Kao da se bojao istine. A istina boli samo one koji se s njom ne žele suočiti.
Raspoloženje: Gibonni – Šta će meni moja dica reć
U očima se može vidjeti puno više od onoga što ljudi žele da znamo 😉
Cijelo tijelo govori, a oči posebno. 🙂
Pfftt..znam istog takvog!
Je l’ de? 😀
Ma svi znamo jednog takvog.
DIVAN IZGLED BLOGA 🙂
“Oci su prozori duse” rece jedan pametan covjek.
eh, istine se mnoge cute, ne tajne
…
jah…
monna, hvala. 🙂
senorita, zato ja najvolim zelene. 😀
shizo, istine su mnoge tajne… 🙂
Lunjo, jah… moja Lunjo. 🙂
haha bas izgleda da svi znamo jednog takvog..
Ili smo i sami takvi? 😀