Jedno jutro, nakon dobrog sna, probude se blizanci u majčinoj utrobi. Rastežući se i sudarajući se u tijesnoj okolini, počnu se prepirati oko toga postoji li ili ne postoji život nakon rođenja.
Razgovaraju blizanci u majčinoj utrobi:
– Ma daj? Nemoj me zezati da vjeruješ u život poslije rođenja?
– Pa, ovaj… Sigurno postoji nešto nakon tog rođenja. Možda smo sada ovdje da se za to pripremimo?
– Jesi blesav! Život poslije rođenja? To nema nikakvog smisla. Kako bi to uopšte izgledalo?
– Ne znam. Volio bih da bude puno svjetla! I prostranstva – a ne tako tijesno kao ovdje. Možda bismo mogli trčati? Bilo bi zabavno i jesti svojim ustima.
– Ti si lud! Nemoguće je hodati i jesti svojim ustima. Da je tako, onda ne bismo imali pupčanu traku. Ali je imamo. Kažem ti, rođenje je kraj.
– Ne vjerujem. Sigurno će se dogoditi nešto dobro. Nešto potpuno drugačije od načina na koji sada živimo. Nešto što ne možemo ni zamisliti.
– Ti si stvarno lud. Niko se živ odande nije vratio! To znači da je rođenje smak svijeta. Osim toga, šta je život, ako ne ljuljuškanje u toploj, uskoj i mračnoj okolini?
– Ne znam. Možda ćemo izaći vani i sresti Mamu. A ona će se brinuti za nas. Ljuljati nas, hraniti, maziti…
– Mama?!? Ne mogu vjerovati! Ti vjeruješ u Mamu! Pa dobro, gdje bi po tvom ta Mama bila?
– Ne znam. Možda svuda oko nas? Možda smo samo zahvaljujući njoj živi? Možda bez nje ne bismo mogli ni razmjenjivati misli? Mislim da bez nje ne bismo uopšte postojali.
– Ma daj! Jesi kad vidio tu Mamu? Ja nisam. Zato je jasno da ne postoji.
– Da, moguće je da ne postoji. Ali ponekad, kada smo skroz mirni, čujem ju kako pjeva i dodiruje naš svijet. Znaš, mislim da poslije rođenja prava zabava tek počinje…
17 thoughts on “Vjeruješ li u mamu?”
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Što ti je vjera.. 🙂
Bolji život. 🙂
Odlicno, as usual:))
samo u mamu i vjerujem :-)))))
Lijepa pričica…sasvim…:o))
Vjerujem….kako i jesam ;o)
hwhwh zabava za djecu
za mamu- eeee pa zavisi kakva je mama :))))
Hah, ja bih verovatno bila ovaj drugi blizanac koji ne veruje u ono što ne vidi. Ali u svoju mamu danas verujem. 🙂
lažljiva, hvala, samo sam prenijela lijepu priču. 🙂
madhatter, mama je zakon. 😀
Lunjo, da nismo vjerovali, ne bismo ni bili tu. 🙂
shizo, ma malo koja mama je loša. 🙂
vronska, je li to znači da je tako i sa Bogom? 🙂 Ko zna, možda kad Ga vidiš i povjeruješ… 🙂
jesi ovo ti smislila?
Nisam ti ja baš tolko pametna, hahaha 😛
Kad sam ovo prvi put pročitala (davno) počela sam da vjerujem u Boga i život poslije smrti. Jako poučna priča 😀
Eto, vidiš. Ponekad je potrebno sasvim malo dati, da se dobije trostruko više. 🙂
To ne znači da ih nikad nećemo stići ako budemo uporni.
Nije da ne vjerujem, nego me se apsolutno ne tiče to nešto što ne vidim, dok ne vidim. 😀
btw, ne stoje ti ove boje na blogu, nekako je depresivan otkako nema roze, na tebe mi liči nešto veselije… i avatar je nekako…taman brate. 😀 😛
I to je tvoje pravo, flegmatična Pankerice. 😛
Meni se baš sviđa, što? 😀
A i nekako mi ide uz raspoloženje ovih dana. Život je crno-bijeli film, a ja sam Greta Garbo. 😛
U ovom slučaju Dita von Teese. Avatar samo paše uz dizajn. 😛
Tako je i sa Bogom, tj. u njega ne verujem iz drugih razloga, ne toliko zbog toga što ga ne vidim. 😉
Haha, a meni tako čudno što si promenila i avatar, skroz sam navikla na onu drugu žeMsku što je bila. Skoro gledam kod mene neki komentar i zbunim se, mislim ko je ovo sad. 😀 Tek sam onda pogledala ime. 😀
Ma možda i vratim onu svoju sisampalac damu, navikla sam na nju i slatka mi je. 😀