Now we are free

Ponekad poželim da sam izabrala svako jutro buditi se u ovom gradu.

Bilo bi lakše, pomislim. Bilo bi ispočetka, bilo bi drugačije, bila bih druga ja. Redovno bih slušala divne izvedbe Praške filharmonije, ne bih razmišljala o stvarima o kojim razmišljam sada i ne bih poznavala ljude koje poznajem sada. Prag je, čak i samo na slici, divan.

Onda se sjetim koliko sam zavoljela Sarajevo i kako bi mi teško bilo sada ići bilo gdje drugo.

Podsjetim sebe na te ljude koje znam; volim ih. I da nije bilo moje odluke da izaberem Sarajevo umjesto Praga, sigurna sam da bi mi nedostajala ova toplina koju osjetim svaki put kad vidim neke od njih, kao i smiraj kad sama prošetam gradom u predvečerje.

A Praška filharmonija dobro zvuči i u audio verziji.

 

33 thoughts on “Now we are free

  1. cosmo, nemam problem, opijam se dobrovoljno :p

    niskabisera, to je tvoj način života, i da, zvuči zanimljivo, ali nije za svakoga. Ja bih putovala svuda, i imam namjeru, ali ću se uvijek vraćati domu kojeg s nekim izgradim 🙂

Komentariši