O toleranciji ne mogu govoriti jer nisam tolerantna. Da bih sebe nazvala tolerantnom, morala bih se pomiriti i sa transseksualcima, i ljudima koji psuju Boga, i onima koji ne peru zube kada se probude, a pričaju mi u lice, onima koji mi bulje u grudi dok im pričam o važnosti tropskih šuma i inim.
Spremna sam osuditi svakoga ko mi obezvrijedi logiku drskošću i bezobrazlukom, ali sam spremna osuditi i za mnogo manje, kao kad osoba ne zna kada u rečenici staviti veliko slovo ili kad ne zna pravilnu upotrebu afrikata, a ima zvanje inžinjera nekih nauka ili završenu srednju školu, u najmanju ruku. Dakle, vrlo sam neobazriva i tvrdnje da čovjek ima pravo da čini šta mu je volja, da su svi jednaki, te da nemam pravo suditi ikome meni često ne pada na um kad nekog osuđujem čak i zbog toga što mljacka dok jede.
Međutim, ni sama svjesnost o tome ko sam ne utiče mnogo na trajnu promjenu mog viđenja svijeta oko sebe, niti mog ponašanja, jer ću se brzo opravdati da je u prirodi čovjeka da sebe postavlja na pijedastal u odnosu na druge ljude. Ipak, svijest o tome je, svakako, prisutna, te s godinama mogu samo da se naučim držati pod kontrolom, barem kad su u pitanju dragi mi ljudi. Na tome radim, ali čini li me to boljom osobom?
Primjetih kako se svi razmećemo i hvalimo pragovima tolerancije koju posjedujemo, namećući na taj način drugima svoje mišljenje, vrlo negativno reagujući kad ono ne bude prihvaćeno. Ali da smo tolerantni, jesmo. Sve dok je nama dobro, dakako.
Pričajući kako nikoga ne osuđujemo jer ima zelenu kosu, dvije potkožne metalne kuglice na čelu, a istovremeno i penis (baš se kulturno izražavam) i 85E silikonske sise (skoro kulturno), ipak poželimo da naše dijete ne bude takvo, jer znamo vrlo dobro da pričamo laži i da nam baš i nije svejedno vidjeti takvu osobu kako nam se šeće komšilukom. To nam, sasvim sigurno, neće biti problem kad na blogovima i forumima budemo pisali kako smo svi Božija djeca i kako se, zaboga, onaj komentator iznad usudio bacati drvlje i kamenje po jadnim pederima. Pederima u preuskim majicama drečavih boja. Osim toga, naravno da mi je apsolutno normalno da dvije istospolne osobe vjenča ženska osoba koja je dozvolu za vjenčavanje dobila preko neke američke internet stranice. Dok im čita dijelove o ljubavi iz Biblije. U kojoj su opisane Sodoma i Gomora.
Pa eto, i kad priznamo sve, opet se, haman, ništa ne promijeni. Ma to je nama u prirodi. Mislim da smo tolerantni i bez predrasuda, naravno. Mora čovjek nekako da sebi olakša sanak.
Raspoloženje: Katy Perry – You're so gay
Sve je dozvoljeno, sve je prihvatljivo i sve je, što bi mi Mostarci rekli, normala brato…To su pravila po kojima svijet opstaje danas. Svi moramo biti tolerantni, čak i kad to ne želim biti…
ja sam tolerantna sve dok se ne dira u moje, i dok mi nije stalo 😀
patafta, ma sve je to privid. Da je sve svima normalno, sad bi se svi držali za ruke i pjevali bi, i ljubili se, i voljeli i moja je želja da više rata ne bude… tako nekako. 😛
Ne moram biti tolerantna. Mislim, znam da uzrokuje problem kada se ne pretvaraš da jesi, ali ne moram i neću da tolerišem sve i svašta. 😀
Locka, pa o tome ti ja govorim. 😛
Ja sam prilično tolerantna. Meni zaista jeste ok ako u komšiluku imam istetoviranog tipa sa metalnim kuglicama na čelu ili napucanu plavušu sa silikonima. Mislim, zašto bih osudjivala nekoga zbog izgleda? Možda je on dobar čovek, a ona pametna devojka. To spolja ne mora ništa da znači dok ih ti ne upoznaš.
Da, bilo bi ok i da moje dete ili neko blizak meni bude takav. Ja zbog toga neću manje da ga volim.
Homoseksualci su ok. Meni ništa ne smeta i da šetaju pored mene, i da se ljube, da se vole… To na mene ne utiče. Uz to, lično znam puno njih i to su sasvim normalne, kulturne i itekako obrazovane osobe. A odnedavno sam član Gej-strejt alijanse (vrlo ponosna što sam uspela :)), koja se bori protiv svake diskriminacije lgbt osoba. Upravo zbog onih koji ih bespravno osudjuju i napadaju.
Ti, i ja, i svako živo biće imamo svoje ljudsko pravo da budemo (ne)tolerantni. Poštujem kada neko ne razume lgbt osobe, ali to je sve zato što nema nekog svog bliskog u tome. Ali da nekoga osudiš prema tome kako izgleda… Prosto, ne.
Nisam rekla da JA osuđujem osobu kakvu sam opisala u postu, ali ako ćeš iskreno, ne bih se baš družila s takvom. Jednostavno, njen/njegov stil života kosi se s nekim mojim stavovima, pa zašto onda da se družimo kad ima ljudi s kojim bih se bolje slagala. Da li je ta osoba loša osoba jer tako izgleda, ne znam, nisam to ni rekla, samo tvrdim da mnogi ljudi (pa i ja) govore da nešto ili nekoga tolerišu, a ustvari samo lažu i sebe i druge.
Mislim da kad bi se našla u društvu gej osobe da ne bih gledala samo kako da pobjegnem i ne bih sjedila tu šutke dok u glavi osuđujem, ali svojim izborom se ne bih ni upuštala u odnose sa osobama koje mi ne odgovaraju, bile to gej osobe ili ne. Vrlo je moguće da mi je neko jako blizak gej, pa se nisam zbog toga udaljila od nj. Ali da imam mišljenja i predrasude o tome, imam.
Kao što sam rekla Patafti, da je sve što nas okružuje ljudima zaista normalno, da su nam te neke stvari genetski preodređene kao normalne, ne bismo se danas svađali ni ratovali. Ne govorim samo o gejevima, nego o svima razlikama koje nas čine. I sve dok postoje razlike (a neka ih, hvala Bogu) postojaće i oprečna mišljenja i niko nikome ne treba išta da nameće. Ti si pro gej, ja sam con i obje smo sretne s tim kakve jesmo, a to je najbitnije. 🙂
Slažem se s tobom u zadnjem pasusu, uglavnom. Samo, nije da ja njih ne razumijem i da mislim da su glupi ili retardirani, zato što nemam nikog bliskog u tome (a kako rekoh, čini se da imam), nego to moje nerazumijevanje potiče od nečeg mnogo važnijeg.
Što se tiče izgleda, i sama sam izgledala svakako, pa su me osuđivali, tako da znam šta znači osuditi nekoga zbog izgleda. Opet to ne znači da ću o jednom istetoviranom liku s metalnim kuglicama pomisliti isto što i o nekome ko izgleda kao većina. Niti će on proći pored mene nezamijećeno, bez da u meni izazove neka pitanja. A to su predrasude i većina ih imamo.
Jah, svi smo “tolerantni” i “prilagodljivi”…u priči xD
Baš tako. 🙂
Ma ne bih samo voljela da ovo preraste u još jednu raspravu o gejevima i sličnim, njih sam samo navela kao primjer gdje ljudska netolerancija najviše dolazi od izražaja.
Meni više smeta kad neko mljacka dok skupa jedemo. 😀
Hahhaaha..da, da..odmah se svi uhvate gejeva…rekoh imam jednog druga koji je gay..ne smeta mi, ali baš nisam za njihova vjenčanja kao i usvajanja djece…
Pa naravno da je privid, moja ti…sve se prešućuje, glumi se da je ok a nije…Ni ja ne volim bit tolerantan ako je nešto mimo svih racionalnih okvira. A sad šta je kome racionalno ne bih zalazio u te vode…
To ti ja pričam. 😛
Ako zađemo u te vode, ne isplivasmo do jutra, zato neka. 😀
Haha, moje mišljenje je da npr. ludaci ili neke ubice izgledaju sasvim normalno, tj. kao većina. Ili što se tiče nasilja u porodici, kada ti sretneš te ljude na ulici oni izgledaju svi onako srećni i bezbrižni, kao svaka druga porodica.
Ne ulazim u rasprave, samo mi je ‘ajde da ne kažem glupo, ali neshvatljivo da neko ima toliko predrasuda zbog izgleda. A možda sam ja takva… Najiskrenije ti ovo govorim, ali i kad taj istetovirani sa čim već u glavi (šta smo se uhvatile baš za ovog tipa :DD) prodje pored mene ja ne pomislim baš ništa drugačije nego kad prodje čovek u odelu. :))
Ali, svakako, svi smo različiti… 😉
Psihičko stanje nema veze s vanjskim izgledom, i da, naravno da i “frikovi” i oni naizgled normalni mogu biti i udareni u glavu, a i sa svim ovcama na broju. Mislim, o tome se uopšte ne treba ni raspravljati. S tim što sam sigurna, ipak, da onaj koji na svom izgledu ispoljava nešto neuobičajeno sigurno ima i malo neuobičajnije poglede na život. Ovo ne znači nužno da je lud ili nešto drugo, samo da se razlikuje malo od onih koji se stapaju s masom.
Nemam ja TOLIKO predrasuda, barem ih nemam prema svakome ko izgleda drugačije, jer kako sam ti rekla, i sama sam izgledala drugačije. Ali ja nikako ne mogu da prođem pored dvoglavog čovjeka (karikiram), a da se ne upitam što je on dvoglav i da li ima i dva mozga, te da li oba koristi, da li je zbog toga pametniji ili su u njemu dvije ličnosti. Ako razumiješ šta hoću da ti kažem. Tako i kada bih vidjela tog koga smo se uhvatile :D, ja bih pomislila da on sigurno svoj život kroji na neki neobičniji način, da je malo uvrnut, jer uvrnuto izgleda, što svakako ne znači da bih bila u pravu. A to je valjda poenta neka. Ne mogu biti u pravu dok ga ne upoznam.
Meni je super što si ti takva, i ja bih voljela da mogu hladno razgovarati s nekim osobama bez ijedne predrasude i misli, ali kao što sama kažeš, svi smo različiti. Barem nikog ne napadam i uvijek bih poštovala drugačiju osobu sve i da dođem u kontakt s nj.
Moj komentar bi, dame i gospodo, bio da nam je vecini mozak ispran, podsredstvom televizije ili drugih medija, pretezno onih koji pruzaju vizuelni ugodjaj. Zapitala sam se zasto ja, kada se u postu govori o djevojci u silikonima, zamisljam plavusu? Zasto se u postu spominju homoseksualci u uskoj, drecavoj odjeci? Zato sto mediji upravljaju ovim svijetom, te time stvaraju stereotipe i tako reci, profile odredjene tipe ljudi. Dakle sve je fikcija, sve je asocijacija. Ako i vidim muskarca u uskoj rozoj majici, reci cu da je peder ili ce mi to trenutno proci kroz glavu. Ali to nije izvorno moja ideja, vec posljedica ovisnosti gledanja televizije. Tako je i sa plavusom i sa svim ostalim ekstremima. To ne mora znaciti da nisam tolerantna, vec da imam asocijacije u glavi koje mogu, a i ne moram shvatiti ozbiljno, kao sto ne moram shvatiti ozbiljno ni TV.
Naravno da to ima veliku ulogu u svemu. Da smo naviknuti na to da se pederi oblače u odijela i kravate, odnosno da se po tome prepoznaju, vjerovatno bismo danas drugačije gledali na odijela i kravate.
Ali, kako rekoh, ovo nije još jedna rasprava o pederima, tako da ću ovdje stati.
Koliko god televizija uticala na stvaranje stereotipa i predrasuda, ipak mislim da neki od mojih potiču iz još nekih razloga.