Znate onaj osjećaj kad hoćete nešto reć’, a ne možete se sjetiti šta? Tako je meni skoro uvijek.
Ma kao da sam htjela pisati o zavisti, ali nikako da sklopim kakav pametovajući post, pa bi ovo moglo biti bez reda i smisla, ono zbrda zdola i pomalo iz ličnih razloga. Nije li uvijek?
Nego, odbijam, priznajem, i danas da vjerujem da zavist pokreće ljude. Čak i onda kada sam imala dokaz o tome, nekako sam to vremenom stavljala negdje u prašnjave fioke memorije koje rijetko otvaram, da li zbog odbijanja da se s time suočim ili iz nekih drugih razloga, ne znam. Nije baš da mi je to uvijek koristilo, jer je upravo taj moj potez mene stavljao u poziciju da budem iskorištena.
Ne volim reći da mi neko zavidi, jer mi se sve čini da na taj način indirektno hvalim sebe, a to je ružno. A zavide ljudi skoro svi, skoro svima.
Tako se nedavno susretoh s jednim činom zavisti koji nikad ne bih očekivala, a za koji nisam ni vjerovala da stvarno postoji. Dok mi se nije desilo. Ostavi nekako gorak okus u ustima. Zapitaš se šta si to uradio da ti ljudi zavide, osjetiš se krivim (barem ja jesam), pomisliš da nije do njih da je do tebe, jer imaš nešto što oni nemaju, jer si bolji u nečemu, a ne smiješ tako, trebaš biti kao oni, ne trebaš se nikada isticati.
Pa me neka huja uhvati jer se nikad nisam trudila isticati, nikad namjerno. A opet, osjetim se krivom ako sam ikad, zbog bilo čega, drugačija. Osjetim se krivom što izazovem u ljudima taj osjećaj. Do koga je, zaista?
Morgana zavist možeš izazvati na više načina bez obzira isticala ti nešto ili ne. Ljudi koji su zavidni će ti zaviditi i na nekoj krpici koju si kupila, pa makar je kupila na pijaci za 5 KM. To definitivno nije do tebe. Ima ljudi koji su jednostavno takvi i ti to nemožeš popraviti. Živi svoj život i uživajkoliko je moguće, a zavidni. Pa šta god ti uradila njih će uvijek biti 😉
To je ovdašnjoj populaciji u venama..što kaže Zlaja, bila to krpica ili neki lak za nokte, bezze, oni će već pronaći nešto…hoću reći nikad nije do onih kojima se zavidi. Svako nek prvo gleda sebe i kako može sebe popraviti, druge ne treba dirati…
razmisljala sam tako kao ti nekada… ali sam ubrzo shvatila da mi ne mozemo uticati na to kako drugi ljudi razmisljaju i sta osjecaju, mozemo se samo odluciti da si dozvolimo da nam to pokvari dan ili jednostavno pustiti tude probleme da budu bas to tudi… nisi ti kriva zato sto neko ima problema sam sa sobom pa im nesto kod tebe budi osjecaj zavisti… ne mozes ugoditi svakome
inovacija, inače ne slušam Balaša, al’ moram priznat da ima pametnih i to ono baš. 🙂
zlaja, u pravu si. Ko je zavidan, naći će razloga za to i u najmanjoj stvari, pa i u gluposti. Baš mi je žao takvih ljudi, ne znati šta znači biti sretan zbog drugoga.
patafta, da bar više ljudi tako razmišlja, gdje bi nam bio kraj… 🙂
uSvijetu, meni to još uvijek pokvari dan. Ne znam, nekako ne mogu da se otmem dojmu da sam možda i ja kriva, iako ste svi u pravu, nije od onoga kome zavide, osim ako baš namjerno čovjek to želi izazvati. Tu smo radi sebe i svoje sreće, valja manje pažnju obraćati na brige koje život krate, a nikakve koristi od njih.