Kad se u gužvi zbivanja ne događa baš ništa, kad je sve privid, a ti živiš iluziju i misliš da znaš nešto, onda je to najbolji pokazatelj nadolazećeg kraja.
I kad te jed neka obuzme zbog činjenice da si nemoćan u masi, kao da to nije dovoljno, još i tuga naiđe, duboka i sramotno vidna svima oko tebe, pa bi se samo pokrio šakama po licu jer misliš da te tako ne vide.
Pitaš se onda, koliko vrijedi jedna mala istina, koju znaš bolje nego neki drugi, kada je ne smiješ izreći na glas? Koju čuvaš za sebe, a samom tebi ne pomaže mnogo, nego te samo hrani i daje nadu u bolje sutra, ono isto sutra koje i može, a i ne mora da osvane.
Kad bi ljudi znali koliko malo znaju, bili bi veći.
A ja moram da šutim, ko sam ja da ljudima otvaram oči…
i ja cekam bolje sutra, sigurno dolazi!
Trebalo bi, je l’ da? 🙂
Khm.. Za razmisljanje 🙂
i ja nekad kontam da je najteze kad znas ono sto te se ne tice…
ti si MorGana i otvaraj ljudima oci,ne budi klaustrofobicna i uplasena…Pa ti si bona morgana,kud ces vise i bolje:))
eight, uvijek se treba razmišljati. 🙂
alisa, e, baš tako, pogodila si bit. 🙂
niska, haha, baš si hvala, lijepo od tebe, ali nije da ja kao Morgana mogu uraditi nešto više nego bilo ko drugi. Ipak, s druge strane si u pravu, svako ko može treba da ostvara ljudima oči, samo ako ta druga strana želi da vidi. 🙂
Sve bitke u zivotu sluze da nas necemu nauce , ukljucujuci i one u kojima trebamo drugima otvoriti oci …
Lijepo si baš to rekla. Sve se, na kraju, svodi na još jednu lekciju u vlastitom životu.
o takvim stvarima ne treba ni razmisljati, ima puno lijepih stvari u zivotu…
a u ovom svijetu uvijek postoji dvije ili li vise istina…
Ima, slažem se, ali ne možemo probleme gurati pod tepih, i o njima se mora misliti. 🙂
Pa ja vjerujem da postoji samo jedna istina za svaku pojedinu stvar. Ne može svaka tvrdnja biti istinita ako se radi o istom.