Ono čega nema

Sanjam kako jedva čekam da ustanem, jer me potopi bujica emocija koje sam gurala uzvodno prema tvojoj brani. Svađam se sama sa sobom u zagušljivoj sobi s pogledom na sive zgrade šarenih prozora i karirane deke na štrikovima. Siluje mi čulo mirisa pretjerano cvijeće u spreju koje štrca sa plakara i u svemu tome ja ipak mislim na jedno.
Baš sam nekako otužna u ovoj svojoj ljubavi; osjećam se kao da se nadmudrujem sa odrazom u ogledalu, uporno, svađalački kao da ću pobijediti u toj raspravi, a znam da neću. Pričam naglas sama sa sobom, smijemo se Ja i Ja, plačemo; kaže Ja kako sam luda, Ja joj ne vjerujem, čuj Ja luda. A luda sam. Od suzdržavanih emocija, od prekinutih zagrljaja i poljubaca, od uskraćenih pogleda i dodira, luda sam.

Svaku noć zaspim sama i kažem sebi: Sutra će biti bolje, biće ti svejedno. Sutra se probudim i bude malo bolje, ali nikad ne bude svejedno. Iz dana u dan. Čak mi je i veš mašina postala romantični podsjetnik na tebe, a da ne pričam o ogledalu, kinder jajima i nekim drugim glupostima koje normalnoj osobi ne bi ni pale na pamet. Bez one nervoze u stomaku se osjećam tupavo i zakinuto, kao da mi nešto fali, kad stomak ne boli prvi svakoj pomisli na tebe. To je, otprilike, svaki sat u svakom danu. Da mi je dobro ne bi mi bilo dobro. Sanjala sam te ispod žutih krošnji, zlatno žutih, na Grbavici, pored ružičastih grmova i zelene trave. Bilo je nadrealno lijepo. Kao moja ljubav. Kao ti.

Napraviću jednog dana čarobni štapić da se njime udarim po glavi svaki put kad poželim ono čega nema. Neće mi štapić to donijeti, ali ću se koncentrisati na bol prije nego na isprazne želje. Brojaću do deset po prstima na nogama, praviti zamišljene likove u porama na zidu, ispravljati nabore na zavjesama, otvarati knjigu na njenom kraju da vidim koliko mi je još stranica ostalo i neću misliti na ono čega nema.

Raspoloženje:
No Doubt – Don't speak

31 thoughts on “Ono čega nema

  1. ‘Bilo je nadrealno lijepo. Kao moja ljubav. Kao ti.’
    …sve je super dok je to prisutno…neko nikada i ne osjeti nadnaravnu ljepotu ljubavi…i njenu carobnu moc… bitno je sacuvati taj osjecaj, i nikada ga ne izgubiti u mnodtvu istih…

    A uvijek ce se vise misliti na sto se nema, nego na sto se ima…i vise idealizirati:)

  2. Ra, a što ko Scarlet? Nisam gledala film. 😀
    Imam ja dvije Tare… 🙂

    nefsun, kad napravim sebi, i tebi ću. 🙂

    stav, pa da znaš da si u pravu. 🙂 Ma ne osjećam ja jad i bol, samo me ponekad tuga uhvati… Prođe sve. 🙂

    čekajući, često i sama o tome razmišljam. Volim što imam ovo, makar se činilo kao ništa. 🙂

    shizi, e, baš ti hvala na komplimentu. 😀

  3. Ne znam zasto ali me ovaj post posjeti na yesterday od beatles-a… Ja pobjegao s fb da ne citam nista o emotivnim temama, a ovdje poce citati post pa u pola posta se omisljam citati dalje ili ne… A ti stvarno lijepo pises, pa to i natjera da procitam.:-(
    a sad se pitam, a sto ja ovo pisem hmm, ..bes ga

Komentariši