Ja, posmatrač

Volim da posmatram ljude. Volim da gledam šta nose, kako hodaju, kakav izraz lica imaju, da li mi uzvraćaju pogled. Volim da razmišljam o čemu oni misle, šta im prođe kroz glavu kad im se pogledi sretnu s mojim, da li razmišljaju o istom kao i ja, možda i oni mene gledaju iz istih razloga.

Volim da im hodam iza leđa i da pokušavam skontati kakvo lice imaju i da li je u skladu s onim kakvi su s leđa. Još više volim kad se pozitivno iznenadim, kao neki dan, kad je ispred mene hodala jako zgodna djevojka. Išla je sve do mog ulaza u zgradu i taman prije nego je ušla u haustor, okrenula se. Bila je lijepa. I lice joj se baš nekako slagalo sa dugom plavom kosom, tananim stručićem i zanosnim hodom.

Pitam se o čemu razmišljaju sva lica u tramvaju? Gdje se voze? Jesu li se danas smijali, jesu li dobili otkaz, položili ispit, kupili kilu jagoda na pijaci, sreli prijatelja kojeg dugo nisu vidjeli, poljubili nekoga, ispratili dijete, bili ljuti?

Danas sam vidjela gospođu u njenim kasnim četrdesetim, rekla bih. Neprimjereno obučena i našminkana, valjda je poželjela da ima dvadeset. Žvakala je žvaku otvorenih usta, imala je jarko našminkane crvene usne, isti takav lak u koji je, s rukom u zraku, gledala, dok je ruku okretala ispitivački. Uvijala je bokove dok je hodala na visokim štiklama, a crna, ko ugalj, kosa ju je činila samo starijom i davala je neki strog izgled njenom licu.

Jeste li i vi primjetili kako žene mahom boje kosu u crno nakon što pređu 40tu? I da im to nimalo ne stoji? Pravi neki zakašnjeli dark fazon.

Raspoloženje: France Gall – Ella, Elle L'a

12 thoughts on “Ja, posmatrač

  1. Jako je … pa ružno je reć ružno, ali ne nalazim drugu riječ za to, vidjeti ženu obučenu u neskladu sa svojim godinama; inače, vidjeti bilo koga obučenog neskladno. Ne znam zašto stalno biraju krajnosti, ježim se kad vidim ‘umjetne’ crne i plave (pardon bijele) peglane kose i kod mladih djevojaka, a svakim danom ih je sve više. :S

Komentariši