To je taj naslov

Nisam nikad svoje pisanje na blogeru zamišljala kao nečiji užitak za čitanje. Pisala sam zbog sebe i za sebe, najviše, iako su tuđi komentari uvijek bili dobrodošli, jer da i ta strana pisanja na ovom portalu nije bitna, pisala bih u Wordu ili u svesku.
Pa, ipak, dobijala sam ponekad komentare kako ljudi vole čitati šta pišem, kako imaju moj blog u bookmarks (ja haman ništa ne stavljam u bookmarks), kako je osvježavajući i sl. I bude mi drago čuti to, naravno.

Međutim, još mi je draže čuti da moje pisanje nekome pomaže u nečemu (iako ja ne vidim kako je ikad moglo biti od koristi ikome), kao što je to bio jutros slučaj kod Locke u komentarima na njenom oproštajnom postu. Gošća je u komentaru spomenula i mene i kako joj je naše pisanje (Lockino i moje) pomoglo nakon prekida duže veze. To je baš lijepo čuti.

No, i da nije ljudi koji tako misle i dalje bih pisala. Šest godina nije malo. Osim toga, uvijek će postojati jedna jako bitna uspomena koja će me vezivati za blogger.ba.

Raspoloženje:
Trent Dabbs – Off we go

17 thoughts on “To je taj naslov

  1. ehhh kad sam ja nekad davno bila klocka ilitiga dzemka dobijala sam na pp poruke od ljudi koji nikad nisu ostavljali komentare tipa “da im moj blog uljepsava dan, da je to prvo sto ujutro uz kafu upale itd” to je bilo u vakat foruma, ako se sjecas, sto znaci jako davno… ne znam sta mi se u medjuvremenu desilo sa inspiracijom 🙂 ali ti zaista lijepo pises i neka te ovdje 🙂 a sad odem da odg. na pp 🙂 :*

  2. Desilo ti se da si se zaljubila, da si se zaposlila i da si sretna. 🙂
    Što ne znači da sretni ljudi ne pišu, ali svakako tu svoju sreću usmjeravaju na druge ljude i stvari. 🙂
    Imaš ti još to u sebi. Fala, ženo moja. :*** H
    Hajde pohiti, imam ti još nešto dodati, a mogla bi ti ponekad i na msn uletiti 😀

  3. Da i ja kažem, kad su već svi :), da ja jako često navratim na ovaj blog, zapravo prije nego sam se registrovala nešto me na googlu dovuklo ovdje, i tako je počelo. Vrlo zanimljive teme, jake ilustracije i pjesme.
    Nadam se da nećeš prestati pisati 🙂

Komentariši